Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Salomon Reinach - Orfeus : historia general de las religiones Salomon Reinach (29. kolovoza 1858. - 4. studenog 1932.) bio je francuski arheolog, vjerski povjesničar i bio je glavna figura u francusko-židovskom establišmentu kasnog devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Bio je potpredsjednik najvažnije suvremene židovske organizacije Alliance Israelite Universelle i osnivač Židovske kolonijalne udruge Brat Josepha Reinacha i Théodore Reinacha, rođen je u St Germain-en-Layeu i školovao se na École normale supérieure prije nego što se pridružio francuskoj školi u Ateni 1879. Napravio je vrijedna arheološka otkrića u Myrini kod Smirne 1880–82. u Cymeu 1881., na Thasosu, Imbrosu i Lesbosu (1882.), u Kartagi i Meninxu (1883.–84.), u Odesi (1893.) i drugdje. Dobio je počasti od glavnih učenih društava Europe. Godine 1887. dobio je posao u Nacionalnom muzeju starina u Saint-Germain-en-Layeu; 1893. postaje pomoćnik kustosa, a 1902. kustos narodnih muzeja. Godine 1903. postao je zajednički urednik `Revue archéologique`, a iste godine i časnik Legije časti. Predavanja koja je držao o umjetnosti na École du Louvre 1902-3. objavio je pod naslovom `Apollo: histoire générale des arts plastiques professée en 1902-1903 à l`École du Louvre`. Oni su prevedeni na većinu europskih jezika i postali standardni priručnik na tu temu. Publikacije Reinachovo prvo objavljeno djelo bio je prijevod `Eseja o slobodnoj volji` Arthura Schopenhauera (`Essai sur le libre arbitre`, 1877.), koji je doživio mnoga izdanja. Njegov `Manuel de philologie classique` (1880-1884) okrunilo je francusko udruženje za proučavanje grčkog jezika; njegov `Grammaire latine` (1886.) dobio je nagradu Društva srednjeg obrazovanja; `La Nécropole de Myrina` (1887.), napisanu s Edmondom Pottierom, i `Antiquités nationales` okrunila je Akademija natpisa. Sastavio je važan `Répertoire de la statuaire grecque et romaine` (3 sveska, 1897–98); također `Répertoire de peintures du Moyen âge et de la Renaissance 1280-1580` (1905. itd.); `Répertoire des vases peints grecs et étrusques` (1900). Godine 1905. započeo je svoje `Cultes, mythes et religions`; a 1909. objavio je opću skicu povijesti religija pod naslovom `Orfej; histoire générale des religions` (prevedeno na engleski i objavljeno kao `Orfej, opća povijest religija`). Također je s engleskog preveo `History of the Inquisition` HC Lea kao `Histoire de l`Inquisition au Moyen-âge`. Godine 1936. objavljena je njegova ažurirana bibliografija — `Bibliographie de Salomon Reinach`.[2] Rečeno je da njegova bibliografija ima 262 stranice i uključuje više od devedeset opsežnih radova i najmanje sedam tisuća članaka. (Curtis, 2003.) [3] Mitističke teorije Reinach se navodi kao zagovornik teorije o mitu o Kristu. Međutim, nije poricao mogućnost povijesnog Isusa. Reinach je citiran kako je rekao: `Nemoguće je utvrditi povijesnog Isusa, što ne znači da nije postojao, već samo da ne možemo ništa pozitivno potvrditi o njemu.`[4] Reinach je bio kritičan prema Isusovoj muci za koju je smatrao da je mit temeljen na već postojećim poganskim legendama.[5][6] Reinach je podržavao mitističko istraživanje Williama Benjamina Smitha. U vezi sa Smithovim Ecce Deusom, napisao je: `Pročitao sam ovu sjajnu knjigu od korica do korica. To je vlasništvo zauvijek. Autor možda neće doživjeti da je vidi, ali će je pročitati bezbrojne i rasvijetliti milijune .`[7] Racionalistički pisac Joseph McCabe napisao je da je Reinach bio „jedan od vodećih francuskih autoriteta u znanosti o religiji, iz koje uklanja sve nadnaravne elemente....