Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
Prikaži sve
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Isihazam (gr: ησυχια hesihia - mirovanje, tihovanje, ćutanje) je molitvena tradicija u pravoslavlju, koju upražnjavaju monasi isihasti (gr: Ἡσυχαστής hesihastes). Ovaj način duhovnog života je pretežno zastupljen na Svetoj gori. Isihastička praksa započinje pokajanjem i podvizima za očišćenje duše i tela od strasti, a nastavlja se neprestanim upražnjavanjem unutrašnje molitve srca. Plod takvog podviga je viđenje božanske svetlosti, poput apostolskog na gori Tavor prilikom Isusovog preobraženja.[1] Isihazam nije samo delo podviga, već je i potpuno okretanje čovekovoj unutrašnjosti sjedinjeno sa punotom crkvenog života i neophodnošću uzimanja Svetih Tajni. Jovan (svetovno Milisav Radosavljević; Lelić kod Valjeva 19. maj 1927. — Novi Sad, 8. april 2021. ) bio je arhimandrit Srpske pravoslavne crkve. Jovan Radosavnjević, arhimandrit, rođen je u selu Lelić, srez valjevski, od pobožnih roditelja Radomira i Darinke 6/19. maja 1927. godine. Na krštenju dobio je ime Milisav. Škola Završio četiri razreda osnovne škole u Leliću, osmogodišnju u Dečanima 1961. godine. Bogosloviju u Prizrenu 1966. godine, Bogoslovski fakultet u Beogradu 1971. godine i postdiplomske studije u Atini 1971—1974. zatim te studije prekida i upućuje se u manastir Ostrog za v. d. upravnika monaške škole u decembru 1974. godine. Iz Ostroga monaška je dvogodišnja škola preseljena u Dalmaciju u manastir Krka gde se nalazila i Bogoslovija 1977. godine. Tamo je upućen za nastavnika. Posle godinu dana premešten je za nastavnika u prizrensku Bogosloviju 1978/79. Profesorski ispit položio je u Beogradu 1983. godine. Monaški život Posle Osnovne škole Milisav je otišao kod vladike Nikolaja u Kraljevo 1938. godine. Posle izvesnog vremena vladika Nikolaj ga odvodi jedno vreme u Žiču kao iskušenika pa ga ponovo pred rat 1941. godine vraća kod sebe u Kraljevo. Jedan je od svedoka bombarodvanja Žiče 10. jula 1941. godine.[1] Posle bombardovanja i paljenja manastira Žiče 1941. godine veći deo bratstva povlači se u planinu Stolove i manastirske kolibe. Otuda prvi sneg tera ih sve, s blagoslovom vladike Nikolaja u Studenicu. U Studenici posle bugarskih zlostavljanja i batina 1943. godine a zatim slično se prolazi i 1944. godine. U leto te godine zbog ratnih prilika Milisav odlazi u manastir Vujan, gde pred dolazak partizana dolazi i teolog Gojko Stojčević. Posle godinu dana 1945. godine zbog smene, svo bratstvo staro prelazi kod Ovčar Banje u manastir Blagoveštenje. Milisav ostaje u tom manastiru 1947. godine. Tada odlazi u vojsku. Posle dvogodišnjeg vojnog roka, vraća se i odlazi u manastir Raču kod Bajine Bašte gde se već nalazi i svo bratstvo iz manastira Blagoveštenja. To je početak 1950. godine, a na Usekovanje iste godine Milisav prima monaški čin po blagoslovu mitropolita Josifa. Otac Justin nije mogao doći iz Ćelija zbog bolesti za monašenje, pa je poručio da ga neko zameni od bratije. Tako je čin monašenja obavio iguman Julijan Knežević, a privodio monašenju i dao kao duhovni otac monaško ime Jovan, jerođakon Pavle Stojčević. Posle bombardovanja Srbije od NATO pakta, Bogoslovija se iz Prizrena preselila u Niš sa đacima i nastavnicima 1999. godine. Unapređen je u čin arhimandrita 1992. godine. Kao profesor penzionisan je sa radom u školi 2001. godine. Bio je duhovnik tri godine u bogoslovijama u Beogradu, Karlovcima i Kragujevcu. Avgusta 2012. godine odlikovan je Ordenom Svetog Save drugog reda.[2] Preminuo je 8. aprila 2021. u Novom Sadu.[3][4] Sahranjen je 10. aprila na groblju manastira Lelić.[5] Književna dela Napisao Stradanje Žiče i Studenice u II svetskom ratu Ovčarsko-kablarski manastiri Način monaškog života i likovi Srba duhovnika Dnevnik pod NATO bombama Poznanje istine Logor u Jasenovcu u Drugom svetskom ratu Otkrovenje Logor Dahau u II svetskom ratu, vladika Nikolaj i patrijarh Gavrilo Arhim. Makarije – dečanski i Kosovo i njegovo doba Srpsko slovo za Kosovo, poema Monografija manastira Blagoveštenje – Ovčar Banja Arhimandrit Aleksije i Studenica u II svetskom ratu Manastir Rača - monogfrafija Pisma iz sužanjstva, Sveti Vladika Nikolaj Krsna Slava S Patrijarhom Pavlom kroz život Mali Proroci – jerođakon Pavle Pisma i beleške Patrijarha Pavla Pouka o sveštenstvu – Sv. Simeon Solunski Otac Rafailo Topalović Manastir Ježevica, monografija

Prikaži sve...
990RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj