Ramiz Hadžibegović suvereno putuje kroz vrijeme i kreće se s bogatstvom istraživačkog iskustva, ali i sa individualnim i kreativnim samoodređenjem. On ne dozvoljava da se zaboravi način života, vjerovanja i pogled na svijet naših predaka. U savremenom ubrzanju i konfuznoj zbilji, ovozemaljski bogovi, u zanosu rušenja starog i stvaranju novog svijeta, postali su netrpeljivi i neobazrivi prema svemu što im je prethodilo. Tako su devastirani običaji i skala vrijednosti predaka. Iako nije intelektualac tradicionalista, ne bez nostalgije, nametnulo mu se pitanje o kontinuitetu i diskontinuitetu tradicionalnih vrijednosti koje su u današnjici na silaznoj liniji. Autor je pokazao da razumije vrijednosti prošlih vremena i da mu je jasno za čim ima smisla žaliti. I kad nastoji da oblikuje i protumači pojmove i običajnu scenografiju prohujalih vremena, autor to čini s pažnjom senzibilnog i odgovornog istraživača, koji lucidnim zapažanjima sve stavlja na svoje mjesto. Tako se jasno vidi kako je to nekad bilo i šta je od svega toga preostalo. Da stigne do takvih uvida, bila je od velike pomoći autorova interdisciplinarna kompetencija – istorijska, kulturološka, sociološka, antropološka, etnološka, filozofska, a posebno umjetnička, književna. Prisustvom proživljenih emocija i gotovo dirljive osjećajnosti, autor vaskrsava naše običaje na uvjerljiv i nadahnut način tako da oni djeluju kao pravo osvježenje. Napisana jasnim i upečatljivim jezikom, ostvarena stilskom i misaonom jednostavnošću, u ovoj knjizi stvoreni su uslovi i za zadovoljstvo u čitanju i za aktivno čitanje. Nesumnjivo, ovaj spis važan je prilog kulturi sjećanja jer je autentičan dio kulture koherentnog pamćenja. Sve to mnogo znači za prepoznavanje vertikale našeg identiteta od iskona do sadašnjosti. Konačno, evo knjige koja je s razlogom napisana. A što je najvažnije, sačinjena je briljantno. To je preporučuje za dugo trajanje. Ratko Božović