UNIVERZITET U NIŠU Tehnološki fakultet Leskovac Gospava B. Đorđević Snežana S. Đorđević Sreten V. Đorđević ZBIRKA REŠENIH ZADATAKA IZ MATEMATIKE I Leskovac, 2010.

RLG1 61133) Jevanđelje na 215 jezika Jovan III , 16 , Acta Serbica Beograd 1991 , Biblijski stih „Jer Bogu tako omile svet da i Sina svog Jedinorodnog dade, da nijedan koji u Njega veruje ne pogine, nego da ima život večni“ na 215 različitih jezika ; mek povez, format 12 x 19 cm , ćirilica, 52 strane

Filotea : (uvod u pobožni život) / sv. Franjo Saelski ; priredio Zbor duhovne mladeži u Senju. [Reprint izd.] Autor: Franciscus Assisiensis, sanctus Izdanje [Reprint izd.] Izdavač: Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 1990 Materijalni opis: 500 str. ; 15 cm Edicija: Bibliofilska izdanja. Niz reprint ; 23 Napomena: Reprint izd. : Zagreb : Biskupski ordinarijat u Senju, 1940. Jezik: hrvatski Sveti Franjo Saleški – zaštitnik novinara i pisaca Jedan je od najpoznatijih učitelja duhovnog života i omiljeni duhovni pisac. Svojim djelom Filotea dao je velik doprinos katoličkoj duhovnosti. Sv. Franjo Saleški rodio se godine 1567. u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Kako je imao postati baštinik velikoga imanja te vladati kao mali knez, roditelji su se pobrinuli da ga za to odgoje i pripreme. Nakon svršenih srednjih nauka u isusovačkom kolegiju upisao se kao student prava na Sveučilište u Padovi. U tim godinama studija proživljavao je u duši strašnu tjeskobu. Razmišljajući o tada veoma raširenom kalvinskome nauku prema kojoj je Bog već unaprijed jedne predodredio za nebo, a druge za pakao, teško se mučio. Iako se čuvao svih grijeha i lakomislenosti studentskoga života, ipak se bojao da nije on u broju onih koji su predodređeni za pakao. Bio je to put njegova duhovnog očišćenja, kojim ga je Bog pripremio za velike milosti. Primajući svete sakramente i štujući Presvetu Djevicu napokon je došao do nutarnjeg mira i pouzdanja u Božju dobrotu koja ne želi čovjekovu propast već spasenje. Franjin otac je maštao o njemu kao svome nasljedniku, a on nenadano izjavi da želi postati svećenik. Ispočetka se tome žestoko usprotivi, ali kad je vidio da sin ostaje uporan, pomiri se s njegovim izborom. Sin je na nj imao prirodno neotuđivo pravo i drukčije nije smjelo ni biti. Franjo je završio i teološke studije pa je zaređen za svećenika. Unatoč nježnoj tjelesnoj konstrukciji javio se za dušobrižnika pokrajine Chablais, južno od Ženevskog jezera, koja je bila u rukama kalvina, prema katoličkoj vjeri tada posve nesnošljivih. Svojom hrabrošću mnogoput je bio u pravoj životnoj opasnosti, svojom blagošću, sposobnošću uvjeravanja, a osobito živom i jakom vjerom uspio je 70.000 duša privesti natrag katoličkoj vjeri. Bio je to izvanredan uspjeh, a za ona teška vremena gotovo nevjerojatan. Izišavši na glas kao izvanredan dušobrižnik što je bilo prirodnije nego da postane i biskup. I doista ga je papa imenovao ženevskim biskupom. Kao biskup radio je nesmanjenim žarom te skupa sa sv. Franciskom de Chantal osnovao novi ženski red Sestara od pohođenja. Za svećenike je osnovao Družbu oblata, koja i danas postoji i djeluje. Razvio je i izvanrednu spisateljsku djelatnost jer je imao dara za pisanje, pa njegova djela postadoše baština čitavoga kršćanstva. Umro je razmjerno mlad g. 1622. u 55. godini života. U svojim propovijedima, pismima, a nadasve u knjigama Filotea i Theotimus pokazao je genijalnu dušobrižničku sposobnost. Bio je odgojitelj koji je odgajao osobno, tj. svakoga prema njegovu značaju, a ne prema jednom te istom kalupu. Znao je dobro da ima raznih vrsta pobožnosti, da u nebo vode mnogi putovi i da su sredstva za postignuće savršenosti najrazličitija. Tu je stvarnost ovako izrazio: „Pobožnost se mora očitovati na različit način: drukčije kod čovjeka na visokom položaju a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, a opet drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da jedan biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kapucini koji se moraju odricati vremenitih dobara, ili ako bi jedan trgovac čitav dan htio provoditi u crkvi.” Prema sv. Franji Saleškom prava pobožnost mora biti moguća na svakom mjestu, položaju, zvanju, poslu, samo mu uvijek mora biti primjerena i prilagođena. To je, doista, velika životna mudrost! Toliko ima vrsta svetosti koliko ima svetaca, jer je svaki svetac svoj, izvoran, i tako to treba biti. Bog u svomu vrtu nije htio imati ni dva jednaka cvijeta, već da svaki cvijet ima svoj originalni sjaj i ljepotu. Stara je kršćanska nauka da se čovjek može spasiti i posvetiti u svakom staležu, ali je u srednjem vijeku monaški i redovnički ideal bio tako naglašen da se mogao steći dojam: prava se savršenost može postići jedino u samostanu. To je shvaćanje svojim spisima koji su se širili po čitavom kršćanstvu sv. Franjo Saleški razbio. Svetost nije nikakva prćija samo malog broja izabranika, koji iz svijeta pobjegoše u samostane, već cilj svih kršćana bez razlike. Baš kao da čitamo V. poglavlje Konstitucije o Crkvi II. vatikanskog sabora. I zato je sv. Franjo Saleški bio moderan i suvremen ne samo za svoje već i za sva kasnija vremena. Još jedna izvanredna vrlina resi nauku sv. Franje Saleškoga: ljudskost i širina srca. S pravom stoga piše J. Chapman: „Nauka je sv. Ivana od Križa stroga, a sv. Franjo Saleški uči posve isto samo na vedriji način.” Sv. Franjo Saleški nije oduzeo nijednu crtu od svega onoga što Krist od nas u Evanđelju traži, a ipak je sve to prožeto takvom ljudskošću da se čovjek samo divi. I tu je opet moderan, jer je odlično uočio da je Evanđelje radosna poruka, koja čovjeka oslobađa i uzdiže. Za njezino ostvarenje nije potrebno ostaviti svijet i poći u samostan. Ona se može ostvarivati i u svijetu i u vremenitim poslovima. Sv. Franjo Saleški je naučitelj koji pobožnost unosi u svijet i svijet u nju. Najraširenije djelo sv. Franje Saleškoga Filotea bilo je za ono doba tako novo, nečuveno, da su ga neki uski duhovi počeli strašno napadati. No, istina sadržana u njemu brzo je pobijedila, počela se čitati i širiti. Dok se Toma Kempenac sa svojim Nasljeduj Krista obraćao u prvom redu samostancima, sv. Franjo Saleški sa svojom Filoteom obraća se izričito onima koji su u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zbog toga misle da svetost nije za njih. Da, potrebna je neka samoća da se čovjek može sabrati, lakše moliti, ali ona je moguća i u svijetu. Čovjek mora stvoriti samoću u duši i usred najveće zaposlenosti da bi svoje srce podigao k Bogu. O tome svetac piše ovako: „I kad bi se nalazio usred jedne ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom.” Pobožnost u svijetu, koja je mnogo teža nego bijeg iz svijeta, postala je po sv. Franji Saleškom novi ideal – zapravo stari, ali koji je tijekom vremena, na žalost, pao u zaborav. Zato i njegovi duhovni spisi označuju jedno novo razdoblje puno obećanja. Velik utjecaj duhovne nauke sv. Franje Saleškoga očituje se, možda, ponajviše u povijesnoj činjenici da je njegovo djelo Filotea doživjelo više od tisuću izdanja. Već je godine 1656. bilo prevedeno na 17 jezika. Danas jedva da u Europi ima jezika koji ne bi imao u svome duhovnom blagu i Filoteu. Knjigu Theotimus ili Raspravu o Božjoj ljubavi smatra velik poznavalac duhovne literature Henry Bremond jednom od najljepših knjiga XVII. stoljeća. Obje knjige dostupne su nam, Bogu hvala, i u hrvatskom prijevodu, kao i brojna svečeva pisma. Nije čudo što ga je Crkva zbog njegovih djela proglasila naučiteljem i zaštitnikom katoličkih pisaca i novinara. U Uvodu Filotee stoji: „Ako te svjetovnjaci pitaju zašto se tako često pričešćuješ, reći ćeš im da to činiš zato da bi naučila ljubiti Boga i očistiti se od svih svojih nedostataka te našla potporu u patnjama i svim slabostima.” Kad su nekog dječaku htjeli odgoditi prvu svetu Pričest radi nedovoljno godina rekao je: „Velika je pogreška dugo odgađati to dobro u vrijeme kad djeca od deset godina mogu bolje rasuđivati od nas kad smo imali petnaest.” Isto tako je Sveti Franjo tvrdio: „Samo jedna dobra Pričest sposobna je i dostatna da nas učini svetima i savršenima.” Savjetovao je: „Često se pričesti pobožna dušo, i što češće možeš, da budeš prisiljena u ovom Božanskom Sakramentu mirisati i blagovati ljepotu, dobrotu i samu čistoću, i tako postaneš sva lijepa, dobra i čista… Dvije vrsti ljudi moraju se često pričešćivati: savršeni i nesavršeni. Savršeni zato, da takvi ostanu, a nesavršeni da se usavrše. Jaki da ne oslabe, a slabi da ojačaju. Zdravi da ne obole, a bolesni da ozdrave. I ti, baš zato, jer si tako nesavršen, tako slab i bolestan trebaš da što češće primaš Onoga, koji je savršenstvo, jakost i zdravlje.” Misli sv. Franje Saleškoga Sve za Boga. Poniznost je magnet Srca Božjega. Naša bijeda je prijestolje Božjeg milosrđa. Poniznost i blagost su temelji svetosti. U svom srcu usadi Isusa raspetoga i svi križevi i trnje bit će ti kao ruže. Nasljedujmo blaženu Djevicu Mariju, idimo kao ona, veselo, desno ili lijevo, kamo nas Gospodin hoće voditi. Neka živi Isus čija je smrt pokazala kako je jaka ljubav. Ljubav je među krijepostima ono što je Sunce među planetima; ono im daje njihov sjaj i ljepotu. Jedini je temelj prave pobožnosti ljubav prema Bogu. Radije sve izgubimo, samo ne odvažnost, pouzdanje i dobru volju. MG111 (N)

RLG1 61129) SVETO I MNOŠTVO izazovi religijskog pluralizma , Milan Vukomanović , Čigoja Beograd 2001 , sadržaj : O DIJALOGU I SUKOBU MEDU RELIGIJAMA Međureligijski dijalog i tolerancija: opšte pretpostavke Religija i politika u najranijem hrišćanstvu Rat, religija i etika u Gorskom vijencu i u Bhagavad-giti. Od raskola do dijaloga. PRAVOSLAVLJE - TRADICIJA I MODERNIZACIJA Počeci pravoslavlja u Srba Religijske promene u postkomunizmu Kakvo religijsko obrazovanje? PLURALIZAM U HRIŠĆANSTVU Crkve i sekte u pluralističkom društvu. Sekte, kultovi i religijske slobode: Dejvid Koreš i zajednica `Davidov izdanak` Religijske slobode u viševerskom društvu Uloga Srpske pravoslavne crkve u zaštiti `malih` religijskih zajednica u Jugoslaviji ODABRANA LITERATURA mek povez, format 14 x 22,5 cm , latinica, 157 strana, delovi teksta podvlačeni na prvih 20-tak strana,

Ekstra stanje

SV 9 60742) NOVA REFORMACIJA od fizičke do duhovne realnosti , Mihajlo Pupin , Preporod Beograd 2016 , mek povez, format 13,5 cm , latinica, potpis na naslovnoj strani, 146 strana

Naslov Priručna biblijska konkordancija Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 1982 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Dobra vest, 1982 (Novi Sad : Dobra vest) Fizički opis 288 str. ; 24 cm (Broš.) Napomene Tiraž 1.000 Predmetne odrednice Sveto pismo -- Registar pojmova UVOD Što je konkordancija? Konkordancija je abecedni index ili popis temeljnih riječi neke knjige – u ovom slučaju Biblije. Najznačajnije riječi upotrebljene u Bibliji složene su po abecednom redu. Svakoj od njih pridodan je popis citata iz Biblije u kojima se ta riječ nalazi. Uz svaki citirani odjeljak nalazi se i izraz iz stiha u kojem se izabrana riječ nalazi. Ukratko, ova konkordancija daje mjesto riječi u sti¬hovima u Bibliji. Valja naglasiti da PRIRUČNA BIBLIJSKA KONKORDANCIJA nije djelo koje je obuhvatilo sve riječi iz Biblije. Ne navodi se svaka riječ i uz svaku riječ navedeni su samo važni citati koji je sadrže. Zbog ograničenog prostora urednici su morali biti izbirljivi u odabiranju citata. Izabrane riječi i fraze uzete su iz Biblije u izdanju „Stvarnosti“, 1968, odnosno prvim izdanjem. Konkordancija se može bazirati samo na jednom prijevodu Biblije. Još uvijek postoji potreba za konkordancijom na ćirilici, možda baziranom na prijevodu Daničić – Karadžić. Kako vam ova konkordancija može pomoći? Ova konkordancija namijenjena je naročito propovjednicima, studentima, učiteljima nedjeljne škole i svakome tko Bibliju želi bolje upoznati i vjerno je prenijet i drugima. Koliko ste puta pokušavali pronaći određeni stih u Bibliji, ali se niste mogli sjetiti gdje se nalazi? Sada, služeći se ovom konkordancijom, možete brzo naći taj stih, jednostavno tražeći riječi (jednu od važnijih riječi) iz tog stiha i čitajući uz nju navedene citate, dok ne nađete stih koji tražite. Na primjer; ako hoćete naći stih u kojem Isus kaže: „Kad stojite i molite, oprostite ako što i- mate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe“, ali se ne možete sjetiti gdje se nalazi, možete u konkordanciji potražiti jednu od ključnih riječi, na primjer „oprostiti“. U ovoj konkordanciji uz „oprostiti“ navedeno je dvadeset pet citata iz Biblije u kojima se ta riječ nalazi. Citati su poredani po istom redoslijedu kao i knjige, poglavlja i stihovi. Jednostavnim iščitavanjem svih ili preskakanjem nekoliko redova, ubrzo ćete naći citat iz Marka 11:25 i frazu „oprostite ako što imate protiv koga“. To je stih koji ste tražili. Tražeći i čitajući navedeni stih u svojoj Bibliji, možete se uvjeriti da je to stih koji ste tražili. Konkordancija je od neprocjenjive pomoći u propovijedanju i proučavanju Biblije. Možete htjeti proučavati, ili voditi proučavanje Biblije, ili podučavati u nedjeljnoj školi о određenoj temi. Tražeći riječi koje su u vezi s temom, pred sobom imate važne stihove povezane s njom. Na primjer; I lijin život uči nas mnogo о vjeri i poslušnosti. Ako želite proučavati njegov život možete u konkordanciji potražiti njegovo ime i naći značajne odjeljke о njegovom životu. U vezi s Ilijom u konkordanciji su navedena trideset dva citata, od kojih je polovica iz Novog zavjeta. Kako upotrebljavati konkordanciju? Postoje dva osnovna načina upotrebe bibljske konkordancije: 1) pronalaženje mjesta u Bibliji na kojem se nalazi određeni stih, od kojega se možete sjetiti samo jedne fraze; 2) proučavanje što Biblija kao cjelina, ili Mojsije, ili David, ili Izaija, ili Isus ili Pavao kažu о nekom predmetu, koji možete odrediti ili definirati izabirući riječi koje ćete potražiti u konkordanciji. U prvom slučaju traži se stih, u drugom se proučava opseg značenja riječi. Slijedeća uputstava bit će korisna bilo da se radi о prvom ili о drugom pristupu. 1) Ako ne možete naći stih koji tražite, onda (a) probajte se sjetiti sinonima vaše ključne riječi i potražite ih u konkordanciji ili (b) probajte se sjetiti neke druge ključne riječi ih tog stiha. Na primjer: ako tražite križ, provjerite također stablo i smrt; ako tražite otkriti, pogledajte i otkrivati, objaviti i objavljivati; ako tražite rat, provjerite i bitka, boj, borba, nasilje i, možda, pobjeda; ako tražite ponos, nađite oholost i uznositost; ako tražite bezbožnik, pogledajte bezbožac, bezvjernik, grešnik i poganin. 2) Ova konkordancija nije tematska konkordanicja; što znači da riječi nisu grupirane okoodređenih tema, nego su dane, zasebno, abecednim redom. Uz svaku natuknicu naveden je popis biblijskih citata u kojima se ta riječ spominje. Ovakva konkordancija omogućava proučavanje užih tema. Tako su mnoge riječi već i same dobre i dovoljno opširne teme. 3) Već smo skrenuli pažnju na traženje sinonima ključnih riječi, no potrebno je dodati još jednu napomenu u vezi s glagolima, zbog toga što su, s obzirom na vid, uzeti odvojeno, zasebno svršeni a zasebno nesvršeni. Naravno, trebate zapamtiti da su mnogi glagolski parovi (svršeni oblik glagola i njegov nesvršeni parnjak) zasnovani na alternaciji fonema u korijenu (npr. sjesti – sjedati) ili u sufiksima (npr. spasiti – spašavati). Da bismo olakšali traženje glagolskih parova, navodimo prefikse pomoću kojih se može promijeniti vid glagola (potcrtani prefiksi su plodni u tvorbi glagola): de-, dis-, do-, iz-, mimo-, na-, nad-, naj-, o-, ob-, od-, pa-, po-, pod-, pre-, pred-, pri-, pro-, protu-, raz-, re-, s-, su-, suprot-, u-, uz-, za-, 4) Uključena su također i lica i mjesta, iako je često puta navedeni citat tek prvi citat u tom poglavlju, i na taj način ukazuje da se u tom poglavlju još govori о traženoj osobi ili mjestu. U konkordanciji se ne navode svi citati unutar jedne glave. Na primjer: Ilija se spominje 25 puta u 1 Kr 18 a samo 3 puta iz te glave u konkordanicji. Osobe s istim imenom obrađene su pod jednom natuknicom. 5) Pridjevi (jednina, muški rod) i prilozi dani su posebno. Na primjer, dobro u dobro mišljenje je pridjev i stoga će biti naveden pod dobar, ali dobro u dobro je objasnio je prilog i bit će naveden pod dobro. 6) Većina prijedloga (iz, na i dr.), zamjenica (ja, tebe, tvoj), veznika (ako, i, ili, jer), čestica (zar, li, ne) i brojeva nisu uzeti u konkordanciji kao natuknice. Imenice, glagoli, pridjevi i prilozi čine pred¬met natuknica. 7) Također nisu dani svi usporedni tekstovi ili usporedni odlomci, iako mnogi jesu. Isus je mogao reći nešto što je zabilježeno u tri evanđelja ali je moguće da se u konkordanciji ne navode sva tri citata. Isto tako, Pavao je mogao upotrijebiti identičnu frazu u dva pisma no možda konkordancija spominje samo jedan citat. Fenomen biblijske konkordanciji! odnosno konkordancije koja za natuknice uzima riječi iz Biblije pretpostavlja valjanost i vrijednost riječi zapisanih u njoj. `Svako je Pismo od Boga nadahnuto i korisno za pouku, za karanje, za popravljanje i odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi“ (2 Tim 3,16-17). Malo se ljudi služi originalnim jezicima – hebrejskim i aramejskim za Stari zavjet i grčkim za Novi zavjet – i tako bez zapreke crpi značenje iz leksičkog blaga tih jezika. Ipak, uz pomoć Božjeg Duha i knjiga kao što je PRIRUČNA BIBLIJSKA KONKORDANCIJA sve se može spoznati i izraziti na vlastitom jeziku da se „izravno reže (rastumačuje) riječ istine“ (2 Tim. 2,15). MG103 (N)

SUZE ZA SVET- Savremeni grcki starci Starac Tihon Starac Pajsije Starac Porfirije Mek povez, 443 strane, 2004 godina, Izdavac: Biblioteka `Obraz svetacki`, Pravoslavna misionarska skola pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog Knjiga je sa vidljivim znacima koriscenja Unutar knjige zute fleke Bez pisanja i podvlacenja K5/3

NIKOLAJ TRUBECKOJ RELIGIJE INDIJE I HRIŠĆANSTVO (prev. Vladimir Medenica) SEMJON FRANK UČENjE O SEOBI DUŠA (prev. Zoran Buljugić SERGEJ BULGAKOV HRIŠĆANSTVO I ŠTAJNERIJANSTVO (prev. Marija Marković) NIKOLAJ BERĐAJEV UČENjE O REINKARNACIJI I PROBLEM ČOVEKA prev. Miroslav Ivanović) VASILIJ ZENjKOVSKI JEDINSTVO LIČNOSTI I PROBLEM PREOVAPLOĆENjA (prev. Savić Minić) BORIS VIŠESLAVCEV BESMRTNOST, REINKARNACIJA I VASKRSENjE (prev. Miroslav Ivanović) GEORGIJE FLOROVSKI O VASKRSENjU MRTVIH (prev. Zoran Buljugić) Izdavač : logos, 2005 Povez : mek ; Stranica: 161 Stanje očuvanosti: veoma dobro

Duhovne osnove života - Vladimir Solovjov/ Spasenje i stvaralaštvo- N.Berđajev Izdavač : logos, 1994. Povez : mek ; Stranica: 196 Stanje očuvanosti: kod druge polovine knjižnog bloka malo je popustio povez ali se nije razlistala, kompaktna je, sem toga je odlična.

AUTOR: Apostol Toma NASLOV: Peto jevanđelje-Jevanđelje po Tomi sa uporednim koptskim tekstom IZDAVAC: Prosveta GODINA: 2006 POVEZ: tvrd (KB:193)

Šta znam 4 Plato, 1998. Manji format, 128 strana. Lepo očuvana, ima potpis bivšeg vlasnika na predlistu. s

Mek povez,manji format.autor W.James.1971.New York.508 strana

61870) KRATKA POVIJEST O ANTIKRISTU , Vladimir Solovjov , Parsifal Ljubljana 1988 , mek povez, format 13,5 x 20 cm , latinica, 94 strane, podvlačeno

SV3 60183) HOMOSEKSUALNOST odabrani članci , Dr Pol Kameron , Ihtus Hrišćanska knjiga Beograd 2003 , naučna ispitivanja, bolest?, kriminal?, greh?, društveni poremećaj?, posledice? , judeo-masonski napad na hrišćanstvo? Dr Pol Kameron - profesor psihologije, je vitez bez mane i straha među psiholozima Amerike. On se upustio u borbu protiv fetiša antihrišćanskog naprednjaštva (liberalizam, humanizam, levičarstvo, sekularizam). Vanredno vešt u vođenju psiholoških istraživanja. Osnivač je i predsednik Instituta za istraživanje o porodici. Naročito se zauzimao u raskrinkavanju perverznjačkih lagarija i ludosti homoseksualaca mek povez, format 14 x 20,5 cm , ćirilica, 131 strana, tiraž 200 primeraka ,

AUTOR: prevod Lovro Kiš NASLOV: Čudesa Ivana Kapistrana IZDAVAČ: Brat Franjo, Zagreb GODINA: 1986. POVEZ: meki (KB:203)

29813) NACIONALNI HRIŠĆANSKI MANIFEST , Dr Ratibor Đurđević , IHTUS - Hrišćanska knjiga, Beograd 2001 Kako lečiti nacije bolesne od sekularizma , IZ SADRŽAJA: Judeomasoni za ujedinjenje, Uobičajene masonske obmane, Sledeća faza - svetsko (planetarno) ujedinjavanje, Zakulisni antihrist, `Pamjat` je nacionalistički pokret, Boljševici spremni za nova zverstva, Dostojevski ih je već predvideo, Solženjicin o užasu masonsko - komunističkih pustošenja, Judejci - oruđe satane, Komunističko zlo izbliza, `Francuska` revolucija - tipična operacija judejskih bankara... mek povez, format 14 x 19,5 cm, ćirilica, 256 strana , potpis na predlistu

Stanje kao na slici. Ako niste sigurni da Vam odgovara, pitajte za dodatni opis knjige PRE kupovine, i bice Vam odgovoreno u najkracem roku. Naknadne reklamacije ne prihvatam. Robu šaljem nakon uplate. Troskove slanja snosi kupac. A 531

Knjiga je dobro očuvana.Ima kartu. ,,Света Гора је вековима била недостижан идеал многима. Тако и данас она је остала магична тачка овога света због несагледиво богате ризнице уметничких и културно – историјских драгоцености, а пре свега духовног аскетског живота који се није променио готово хиљаду година. На овом племенитом тлу, непосредно поред нас, на простору најстарије цивилизације, у окружењу савремености, живи један посебан сој овоземаљских људи и небеских анђела, настављајући изворно Христово учење…`` Наслов: Кроз Свету Гору и Хиландар Издавач: Задужбина Светог манастира Хиландара Страна: 120

Knjiga je u pristojnom stanju.Oseća se miris podruma.

Izdanje Biblijskog društva Beograd, mali format 520 strana;plastificirane korice novo

TREVOR LING ISTORIJA RELIGIJE ISTOKA I ZAPADA Tvrdi povez

Zenon Kosidovski - Biblijske legende Opowieści biblijne / Zenon Kosidowski [prevela Dušanka Perović] Izdavač: Srpska književna zadruga, 1992, Beograd Štampa: Vojna štamparija, Beograd Broj stranica: 530 ćirilica, tvrde korice, 13,5cm x 19cm x 3cm težina 660 grama Stanje knjige: 4++

U dobrom stanju! Izdavač: Izdavačko-propagandna agencija `Slovo` Tvrd povez, 335 strana, ilustrovano Autor Vera Vučkovački-Savić Izdavač: Slovo Godina: 1995 Broj strana: 335, ilustrovano Format: 24.5x17 Povez: tvrd Mitologija - Religija - Indija - Leksikoni

Nekoriscena! Izdavač: Albatros Plus Godina izdanja: 2012 Br. str.: 368 Povez: Tvrdi povez Format: 22 cm Pismo: latinica ISBN: 978-86-6081-090-0 Ma koliko da je uticaj prosvetiteljstva doveo do gubitka autoriteta religijskih verovanja u postojećoj naučnoj slici sveta, ili pre svega do kulturalnog i društvenog razvlašćivanja religioznih institucija- nije se dogodila smrt religije kako je to racionalistički fundamentalizam prosvetiteljstva najavljivao. Rečju, ovde se religija nije pokazala kao iluzija, već teorija religije koja je posegla za ovako naivnom interpretacijom. Rasprava uglednog švajcarskog mislioca Hermana Libea predstavlja dragocen prilog kritičkog razumevanja tegobnog procesa sekularizacije u savremenom društvu, sa svim hipotekama koje za sobom nosi. Pisac ove izuzetno podsticajne studije pledira za afirmativno načelo slobode koje podrazumeva i slobodu ispoljavanja vere... Herman Libe je jedan od najvećih i najplodnijih živih nemačkih mislilaca. Rođen je u Aurihu 1926 godine. Studirao je filozofiju, teologiju i sociologiju u Getingenu, Minsteru i Frajburgu, između ostalog, kod Joahima Ritera i Hajnriha Šulca. Kao asistent Gerharda Krigera u Frankfurtu na Majni posećuje seminare znamenitih predstavnika kritičke teorije društva – Maksa Horkhajmera i Teodora V. Adorna. Nakon uspešno odbranjenog habilitacionog rada pod naslovom Transcedentalna filozofija i problem istorije, Libe službuje kao profesor na univerzitetima u Erlangenu, Hamburgu, Kelnu i Minsteru. Neko vreme je proveo na univerzitetima u Bohumu i Bilefeldu Nakon odlaska u penziju izabran je za emeritus profesora na univerzitetu u Cirihu gde predaje filozofiju i političku teoriju.Herman Libe je u periodu od 1975-1978g. obavljao dužnost predsednika strukovnog Udruženja za filozofiju SR Nemačke. Nosilac je brojnih domaćih i inostranih priznanja. Prestižnu nagradu za esejistiku Ernst Robert Kurcius, dobio je 1990g. kao i državno priznanje Velikog krsta za zasluge SR Nemačke 1996g. Hermann Lubbe (rođen 31. decembra 1926. u Aurihu) je nemački filozof. Bio je redovni profesor filozofije i političke teorije na Univerzitetu u Cirihu i predsednik Opšteg društva za filozofiju. Kroz svoj doprinos aktuelnim političkim debatama, bio je poznat i izvan profesionalnih krugova. Libe je jedna od Vitezove škole. Studirao je od 1947. do 1951. godine filozofiju, teologiju i sociologiju u Gottingenu, Munsteru i Freiburgu u Breisgau, u. . Joachim Ritter i Heinrich Scholz. Pošto je doktorirao sa tezom o završetku problema u samom radu u Kantu, bio je pomoćnik Gerharda Krugera u Frankfurtu na Majni - prisustvovao je i seminarima Maka Horkheimera i Theodora V. Adorna - kao i asistenta univerziteta u Erlangenu i Kolnu. , Godine 1956. habilitovao je u Erlangenu pisanje o Transcendentalnoj filozofiji i problemu istorije, a zatim je predavao prvo kao predavač, kasnije kao profesor na univerzitetima Erlangen, Hamburg, Keln i Munster. Od 1963. do 1969. bio je redovni profesor na tada novoosnovanom Ruharskom univerzitetu u Bohumu, od 1966. istovremeno i državni sekretar u Ministarstvu kulture Sjeverne Rajna-Vestfalije. Godine 1969. prešao je na mjesto državnog sekretara na premijeru i otišao kao redovni profesor socijalne filozofije na novoosnovanom Univerzitetu u Bielefeldu, gdje je ostao do 1973. Godine 1970. odustao je od državnog sekretara. Godine 1970. Hermann Lubbe je bio jedan od najbližih osnivača Lige slobode nauke: zajedno sa Hansom Maierom i Richardom Loventhalom formulisao je osnivačku žalbu. Od 1971. do 1991. godine bio je redovni profesor, a od penzionisanja 1991. godine počasni profesor filozofije i političke teorije na Univerzitetu u Cirihu. Od maja 2004. godine je `viši saradnik` na Univerzitetu Duisburg-Essen, a od 1974. član PEN centra u Nemačkoj. [2] Od 1975. do 1978. Lubbe je bio predsjednik Generalnog društva za filozofiju u Njemačkoj. Član je brojnih naučnih društava u Nemačkoj i inostranstvu i dobitnik je brojnih nagrada i nagrada. . Nagrada Ernst-Roberta Curtiusa za pisanje eseja i nagrada Hanns Martin Schleier za 1994. Godine 1996. dobio je Veliki križ za zasluge Savezne Republike Njemačke, a 2000. godine počasni doktorat protestantskog teološkog fakulteta Univerziteta u Minhenu. Hermann Lubbe je oženjen od 1951. godine i ima četvoro djece. Ponekad živi u svojoj sekundarnoj rezidenciji u Havikbecku u blizini Munstera. Njegova ćerka Gertrude Lubbe-Volff bila je sudija u Saveznom ustavnom sudu od 2002. do 2014. godine, njegova kći Veima Lubbe profesor praktične filozofije na Univerzitetu u Regensburgu i njegova kći Anna Lubbe je profesor za procesno pravo i vansudsko rješavanje sukoba na Univerzitetu primijenjenih znanosti Fulda. Kako je 2007. postalo poznato, Lubbe je bio član NSDAP-a iz 1944. godine, gdje se, prema vlastitim informacijama, ne može sjetiti da li je svojim potpisom aktivno potpisao ovo članstvo ili je postao član bez vlastitog znanja. Posle rata Lubbe je privremeno bio član SPD-a. Hermann Lubbe je član naučnog savjetodavnog odbora Zeitschrift fur Politik. fabrika Libeov rad karakterizira veliki tematski i metodološki raspon, dosljedan napor na aktualnost i praktičnu relevantnost, povijesna konkretizacija filozofskih razmišljanja kao i često polemički angažiran, lingvistički stil. Rani radovi bave se konceptualnim i ideološkim temama (politička filozofija u Nemačkoj, 1963, sekularizacija, 1965) i autori kao što su Ernst Mach, Ludvig Vittgenstein, Edmund Husserl ili Vilhelm Schapp (Svesnost u pričama, 1972). U raznim spisima Libe se prvenstveno posvećuje pitanjima političke filozofije, gdje on predstavlja izrazito liberalni stav u prosvjetiteljskoj tradiciji. Sa ove tačke gledišta, on je podvrgavao žestoku kritiku totalitarnim teorijama, posebno marksizmu, ali i tehnokratskim pristupima u nasleđivanju, na primer, Helmuta Schelskog. Za razliku od etičke etike totalitarnih `velikih ideologija`, Libe naglašava važnost zdravog razuma i konvencionalnog morala za razvoj političkog suda. [5] Za tehnokratsku koncepciju političke prakse koja svodi politiku na akciju planiranja koju diktiraju ograničenja, on se protivi odlukama o odlukama: za njega je to subjektivna odluka čija je kreacija u konačnici kontingentna i koja nije ni racionalna ni diskurzivna kao `istinita` ili `lažna` Može se dokazati, što je osnova političkog procesa; U demokratijama se ostvaruje većinskim odlukama, pri čemu u tom kontekstu i Libez koristi koncept civilne religije (Jean-Jackues Rousseau) postaje značajan. Drugi fokus je na bavljenju konceptom istorije i istorijskog interesa (1977). Po konceptu istoricizma Karla R. Poppera, Libe kritikuje totalitarne modele istorijske filozofije i pokušaje rehabilitacije historiografije: Pošto su istorije uvijek složen konglomerat planiranih akcija i nenamjernih incidenata i nuspojava, njihov se tok ne može ni svoditi na opće zakone niti na njihove Predvidite osnovu, ali pred nepredvidivim mnogim kontingentnim elementima i disfunkcionalnim rezultatima samo retrospektivno. Interesovanje za priče, pak, zasniva se prvenstveno na njihovoj funkciji stvaranja identiteta kao `procesa individualizacije sistema`. Prema Libeu, razvoj moderne, naučno-tehničke civilizacije karakteriše ubrzana dinamika promena, pri čemu sve više nedostaju poznati životni uslovi i tradicionalne orijentacije. [6] Dakle, kao kompenzacija za to, formiranje `istorijskog smisla`, čije manifestacije Lubbe nalazi posebno u humanističkim znanostima, ali iu fenomenima poput zaštite muzeja i spomenika. S druge strane, on u krajnjoj liniji tumači religijsku funkciju otpornu na prosvetljenje kao `suočavanje sa kontingentnošću`. Lubbeove intervencije u aktuelnim političkim debatama u Saveznoj Republici Nemačkoj su u više navrata dovele do kontroverzi, posebno u njegovu polemičku konfrontaciju sa studentskim pokretom i vanparlamentarnom opozicijom šezdesetih i sedamdesetih godina. Libe je optužio drugo da ima štetan uticaj na savremenu školsku i univerzitetsku politiku i povezao ih sa poveznim terorizmom sedamdesetih godina.