Autor: Joe Donnelly Izdavac: Orion Childrens, 2008. First edition ( Very Rare ) Paperback, 393 pages Myth, magic, danger - fantastically fast-paced fantasy from brand new children`s talent. A boy searches for his long lost father when he steps into a legend that has come to life. Synopsis Jack Flint is 13. He`s never known his mother and has - literally - lost his father. On a stormy Halloween he steps from his humdrum world of school, chores and getting by, into a maelstrom. Scaling the dark-walled coppice known as Cromwath Blackwood he and his best friend, Kerry Malone, find a mysterious circle of thirteen standing stones. Stones that almost seem to be breathing, pulling the boys to a place of myth and mayhem. From playing fields to battle fields they stumble into the legendary world of Temair. Here Celtic myth comes to life as Jack, Kerry and Corriwen Redthorn, the orphaned daughter of a Temair Chief, face the terrifying cunning of Morrigan, goddess of death and her servants, the Scree and the cruel, black-feathered Roaks. Their quest is fast paced and furious. Along the way, startlingly, Jack realises they are not just saving their own lives, they find clues that might lead him to his father. Stepping through portals to other worlds is a favourite device - Narnia, Harry Potter, our own DOOMSPELL and LEGENDEER trilogies - but it`s one of the most successful if it`s done properly, as it is here by Joe Donnelly.

Nova knjiga. Format: 13x20 cm Broj strana: 370 Pismo: Latinica Povez: Mek Godina izdanja: 2. decembar 2011. Prevodilac: Ivan Jovanović Jedanaesta knjiga u serijalu Točak vremena. „Slast pobede i gorčina poraza jesu poput bodeža snova.“ Iz Magle i čelika Medoka Komadrina Drugi deo Bodeža snova uvodi čitaoca u veliku završnicu najveličanstvenijeg serijala epske fantastike svih vremena. Verovatno najvažniji roman u serijalu nakon Nebeskog ognja, Bodež snova raspliće mnoge čvorove, pripremajući i čitaoca i protagoniste za veliku završnicu Točka vremena. Nakon događaja opisanih u Bodežu snova, Rand, Met, Perin, Egvena i ostali likovi koji su postali miljenici čitalaca širom sveta više nemaju nezavršena posla – i okreću se predstojećem Tarmon Gai`donu. Kada se Zmajev barjak zavijori, više ništa neće biti kao pre. Lepota jezika, karakteristični piščev stil i neverovatna razmera sveta u kojem se radnja odigrava, kao i njegova razrađenost do najstinijih pojedinosti odlike su koje izdvajaju ovaj serijal, ali ono što je probudilo toliku odanost prema piscu i serijalu među višemilionskim čitalaštvom jeste vrhunska karakterizacija i nivo saživljavanja čitaoca sa protagonistima. Poslednji roman iz pera Roberta Džordana epski je u svakom smislu te reči.

Samostalno autorsko izdanje Meki povez 298 stranica

62496) Narnija komplet 7 knjiga na portugalskom jeziku Letopisi Narnije , Narnia , C.S. Lewis , Editorial Presenca Lisabon 2005 / 2006 1: O Sobrinho do Mágico , 146 strana 2: O Leão, a Feiticeira e o Guarda-Roupa , 133 strane , 3: O Cavalo e o seu Rapaz , 157 strana 4: O Príncipe Caspian , 159 strana 5: A Viagem do Caminheiro da Alvorada , 175 strana 6: O Trono de Prata , 167 strana 7: A Última Batalha , 148 strana portugalski jezik , mek povez, format 13,5 x 20,5 cm , ilustrovano,

GOSPODAR PRSTENOVA The Fellowship of the Ring Visual Companion (Tolkin, Tolkien) The official authorized companion to Peter Jackson`s first Lord of the Rings film. Lavishly illustrated encyclopedic guide to the characters, places, landscapes and artifacts as depicted in the first film in the trilogy. ZVANIČNO IZDANJE KOJE PRATI 1. FILM TRILOGIJE, BOGATO ILUSTROVANO SCENAMA IZ FILMA, SA PODACIMA O SVIM GLAVNIM LIKOVIMA, BIĆIMA, LOKACIJAMA... HARPER COLLINS, TVRD POVEZ SA ZAŠTITNIM OMOTOM, VELIKI FORMAT, 72 STR ODLIČNO OČUVANO

odlicno ocuvana

Povest o čarobnoj palici sa runskim zapisima Izdavači: Jugoslavija / Prosveta, Beograd Edicija: Plava ptica, vanredno izdanje Prevod: Gordana Vučićević Ilustracije: Robert Kalmarević Povez: tvrd Broj strana: 430 + 409 U prvoj knjizi malo flekica po obodu i na marginama strana, sve ostalo vrlo dobro očuvano. (K-84)

Knjiga je dobro očuvana. ``Anthony Ryan`s debut novel Blood Song - book one of the Raven`s Shadow series - took the fantasy world by storm. The sequels, Tower Lord and Queen of Fire were both New York Times bestsellers. Now, Anthony Ryan returns to the world of this acclaimed fantasy series with The Wolf`s Call, which begins a thrilling new story of razor-sharp action and epic adventure. PEACE NEVER LASTS Vaelin Al Sorna is a living legend, his name known across the Realm. It was his leadership that overthrew empires, his blade that won hard-fought battles - and his sacrifice that defeated an evil more terrifying than anything the world had ever seen. Yet he cast aside his earned glory for a quiet life in the Realm`s northern reaches. Now whispers have come from across the sea of an army called the Steel Horde, led by a man who believes himself a god. Vaelin has no wish to fight another war, but when he learns that Sherin, the woman he lost long ago, has fallen into the Horde`s grasp, he resolves to confront this powerful new threat. To this end, Vaelin travels to the realms of the Merchant Kings, a land ruled by honour and intrigue. There, as the drums of war thunder across kingdoms riven by conflict, Vaelin learns a terrible truth: that there are some battles that even he cannot hope to win.``

Vesti e po svojoj prirodi nisu sklone drustvenom organizovanju i svakako nemaju svoje vodje. Baka Vedervaks je bila najuvazenija medju vodjama koje nisu imale. Ali cak, je i ona otkrila da uplitanje u kraljevsku politiku krije mnogo vise zavrzlama nego sto su to tvrdili odredjeni dramski pisci. Od ovog romana Sekspir se bece okretati u grobu-kidace se od smeha. Pecat biblioteke

lepo očuvane

Alvin Hamilton : Gospodarica peska / Prvi deo trilogije Gospodarica peska ; (naučno)fantastična proza Beograd : Urban Reads, 2016 , Fizički opis 269 str. ; 20 cm Prevod dela: Rebel of the sands / Alwyn Hamilton Tiraž 1.000. Hamilton, Alwyn, 1988- = Хамилтон, Алвин, 1988- Očuvanost 4.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Pripovest o kraljevstvu s kraja sveta Elric iz Melnibonéa nužan je naslov u kanonu tvrde fantazije, knjiga koju nijedan obožavatelj fantazije ne smije ostaviti nepročitanu. Autor Michael Moorcock, već veliki igrač znanstvene fantastike, učvrstio je svoju poziciju u panteonu fantastike sagom o Elricu od pet knjiga, čiji je Elric iz Melnibonéa prvi nastavak. Imenjak iz knjige, zamišljeni albino car umiruće nacije Melniboné, svojevrsni je Superman za Gote, istinski arhetip žanra. Mladi Elric je ciničan i melankoličan kralj, nasljednik nacije čija je 100.000-godišnja vladavina svijetom završila manje od 500 godina nakon toga. Više zainteresiran za razmišljanje nego za držanje prijestolja, Elric je nevoljni vladar, ali također shvaća da ne postoji drugi dostojan nasljednik i da opstanak njegove nekada moćne, dekadentne nacije ovisi samo o njemu. Elricov podli, okrutni rođak Yrkoon nema strpljenja za svog fizički slabog rođaka i neprestano kuje zavjeru da preuzme Elricovo prijestolje, obično preko njegovog mrtvog tijela. Elric od Melnibonéa prati Yrkoonove spletke, dostižući svoj vrhunac u bitci između Elrica i Yrkoona s demonskim oštricama runa Stormbringer i Mournblade. U ovoj bitci Elric preuzima kontrolu nad Stormbringerom koji krade duše, događaj koji se pokazao ključnim za sagu o Elricu. -- Paul Hughes Michael John Moorcock (rođen 18. prosinca 1939.) engleski je književnik, prvenstveno znanstvene fantastike i fantazije, koji je također objavio književne romane. Također je uspješan glazbenik. Najpoznatiji je po svojim romanima o liku Elrica iz Melnibonéa, temeljnom utjecaju na polje fantazije od 1960 -ih i 70 -ih godina. [2] Kao urednik britanskog znanstveno -fantastičnog časopisa New Worlds, od svibnja 1964. do ožujka 1971., a zatim ponovno od 1976. do 1996., Moorcock je poticao razvoj znanstvene fantastike `Novi val` u Velikoj Britaniji i neizravno u Sjedinjenim Državama, što je dovelo do pojava cyberpunka. [3] [4] Njegovo objavljivanje Bug Jacka Barrona (1969.) Normana Spinrada kao serijskog romana bilo je ozloglašeno; u parlamentu su neki britanski zastupnici osudili Umjetničko vijeće zbog financiranja časopisa. [5] Također je i glazbeni snimatelj, pridonoseći bendovima Hawkwind, Blue Öyster Cult, Robertu Calvertu, Spirits Burningu i svom projektu Michael Moorcock & The Deep Fix. Godine 2008. The Times je stavio Moorcocka na svoju listu `50 najvećih britanskih pisaca od 1945.` Michael Moorcock rođen je u Londonu u prosincu 1939. [7], a krajolik Londona, osobito područje Notting Hill Gate [8] i Ladbroke Grove, važan je utjecaj na neke od njegovih fikcija (poput Kornelijevih romana). [9] Moorcock je spomenuo Mastermind of Mars od Edgara Rice Burroughsa, The Apple Cart Georgea Bernarda Shawa i Constable of St. Nicholas Edwina Lestera Arnolda kao prve tri knjige za maloljetnike koje je pročitao prije početka osnovne škole. Prva knjiga koju je kupio bila je rabljeni primjerak The Pilgrim`s Progress. [11] Moorcock je bivši suprug spisateljice Hilary Bailey od koje je imao troje djece: Sophie rođena 1963., Katherine rođena 1964. i Maxa rođena. 1972. [8] On je također bivši suprug Jill Riches, koja se kasnije udala za Roberta Calverta. Ilustrirala je neke Moorcockove knjige, uključujući naslovnice, uključujući Gloriana košulju za prašinu. [12] 1983. Linda Steele postala je Moorcockova treća supruga. [13] [14] [15] Bio je rani član Američkog udruženja mačevalaca i čarobnjaka (SAGA), labave grupe od osam herojskih autora fantastike osnovanih 1960-ih i predvođenih Lin Carterom, koju su sami odabrali samo pomoću vjerodostojnosti. [16] Moorcock je tema četiri književna djela, monografije i intervjua, autora Colina Greenlanda. 1983. Grenland je objavio The Entropy Exhibition: Michael Moorcock i britanski `New Wave` u znanstvenoj fantastici. Slijedio je to s Michaelom Moorcockom: Smrt nije prepreka, dugometražni intervju o tehnici, 1992. Michael Moorcock: Zakon kaosa Jeffa Gardinera i Michael Moorcock: Fiction, Fantasy and the World`s Pain Marka Scrogginsa objavljeni su nedavno . Devedesetih godina Moorcock se preselio u Texas u Sjedinjenim Državama. [17] Njegova supruga Linda je Amerikanka. [18] Pola godine provodi u Teksasu, drugu polovicu u Parizu. [8] [19] Politički pogledi Moorcockova djela poznata su po svojoj političkoj prirodi i sadržaju. U jednom intervjuu kaže: `Ja sam anarhist i pragmatičar. Moj moralni/filozofski stav je položaj anarhista.` [20] Opisujući kako je njegovo pisanje povezano s njegovom političkom filozofijom, Moorcock kaže: `Moje knjige često se bave s aristokratskim herojima, bogovima i tako dalje. Svi oni završavaju bilješkom koja često sasvim izravno kaže da ne treba služiti ni bogovima ni gospodarima nego postati sam svojim gospodarom. `[20] Osim što koristi fikciju za istraživanje svoje politike, [17] Moorcock se također bavi političkim aktivizmom. Kako bi `marginalizirao stvari koje rade na objektivizaciji žena i sugeriraju da žene uživaju u premlaćivanju`, potaknuo je W H Smithsa da romane Gor serije Johna Normana preseli na gornju policu. [20] Pisac Beletristika Moorcock je počeo pisati dok je još bio u školi, doprinoseći časopisu pod naslovom Outlaw`s Own od 1950. nadalje. [7] Godine 1957., u dobi od 17 godina, Moorcock je postao urednik Tarzan Adventuresa (nacionalnog maloljetničkog tjednika s tekstom i stripom o Tarzanu), gdje je tijekom te i sljedeće godine objavio najmanje desetak vlastitih priča `Sojan mačevalac` . [21] Sa 18 godina (1958.) napisao je alegorijski fantasy roman Zlatna šlep. To je ostalo neobjavljeno do 1980. godine, kada ga je izdala Savoy Books s uvodom M. Johna Harrisona. S 19 godina [9] Moorcock je također uređivao Knjižnicu Sexton Blake (serijska fikcija iz koje se pojavljuje Sexton Blake, siromah Sherlock Holmes) [22] i vratio se u pokojni viktorijanski London po neke svoje knjige. Od tada je napisao veliki broj djela. Njegova prva priča u New Worldsu bila je `Going Home` (1958; s Barrington J. Bayley). `The Sunded Worlds`, novela od 57 stranica objavljena u broju znanstveno-fantastičnih avantura u studenom 1962., koju je uredio John Carnell, postala je svojim nastavkom `The Blood Red Game` iz istog časopisa, osnova za njegovih 190 stranica debitantski roman u mekom uvezu tri godine kasnije, The Sunded Worlds (Compact Books, 1965; u SAD -u, Paperback Library, 1966). [1] Moorcock je zamijenio Carnella kao urednika New Worldsa od broja od svibnja do lipnja 1964. [1] Pod njegovim vodstvom časopis je postao središnji dio znanstvene fantastike `New Wave`. Ovaj je pokret promicao književni stil i egzistencijalni pogled na tehnološke promjene, za razliku od `tvrde znanstvene fantastike` [23] koja je ekstrapolirala na samu tehnološku promjenu. Neke priče o `Novom valu` nisu bile prepoznatljive kao tradicionalna znanstvena fantastika, a Novi su svjetovi ostali kontroverzni sve dok ga je Moorcock uređivao. Tijekom tog vremena povremeno je pisao kao `James Colvin`, `kućni pseudonim` koji su koristili i drugi kritičari Novog svijeta. Colvin -ova lažna osmrtnica pojavila se u New Worlds #197 (siječanj 1970), koju je Charles Platt napisao kao `William Barclay`. Moorcock uvelike koristi inicijale `JC`; to su i inicijali Isusa Krista, tema njegove novele Nebula nagrađene 1967. Behold the Man, koja priča o Karlu Glogaueru, putniku kroz vrijeme koji preuzima ulogu Krista. Oni su također inicijali raznih Moorcockovih likova `Vječni prvak`, poput Jerryja Cornelija mi, Jerry Cornell i Jherek Carnelian. Posljednjih godina Moorcock je počeo koristiti `Warwick Colvin, Jr.` kao pseudonim, osobito u svojoj prozi `Drugi eter`. Moorcock govori o velikom dijelu svog pisanja u knjizi Smrt nije prepreka Colina Greenlanda, koja je dugotrajna transkripcija intervjua s Moorcockom o strukturama u njegovu spisu. Moorcock je također objavio pastiće pisaca prema kojima je kao dječak osjećao naklonost, uključujući Edgara Ricea Burroughsa, Leigh Brackett i Roberta E. Howarda. Sve njegove fantazijske avanture imaju elemente satire i parodije, poštujući pritom ono što smatra bitnim forme. Iako su njegove herojske fantazije bile njegove dosljedno tiskane knjige u Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji postigao je značaj kao književni autor, s Nagradom za književnost Guardian 1977. za Stanje Muzaka, a s majkom Londonom kasnije u užem izboru za nagradu Whitbread . [24] Romani i serije poput Cornelius Quarteta, Mother London, King of the City, Pyat Quartet i zbirke kratkih priča London Bone uveličali su ga u očima kritičara poput Iaina Sinclaira, Petera Ackroyda i Allana Massieja u publikacijama uključujući The Times Književni dodatak i London Review of Books kao veliki suvremeni književni romanopisac. Godine 2008. kritičko povjerenstvo u The Timesu proglasilo je Moorcocka jednim od pedeset najboljih britanskih romanopisaca od 1945. [6] Gotovo sve njegove priče dio su njegove sveobuhvatne teme ili opusa `Vječni prvak`, s likovima (uključujući Elrica) koji se sele iz jedne priče i izmišljenog svemira u drugi, sve međusobno povezane (iako često samo u snovima ili vizijama). Većina Moorcockovih ranijih djela sastojala se od kratkih priča i relativno kratkih romana: spomenuo je da je `mogao napisati 15.000 riječi dnevno i sebi dati tri dana. Tako su, na primjer, nastale knjige Hawkmoona.` [25] Tijekom razdoblja uredništva New Worldsa i objavljivanja originalnih fantastičnih romana Moorcock je održavao interes za zanatski rad i kontinuirani interes za polu-novinarski zanat `pulpnog` autorstva. To se odražava u njegovom razvoju međusobno povezanih ciklusa koji sežu do podrijetla fantazije u mitovima i srednjovjekovnim ciklusima (za više komentara pogledajte `Čarobnjaštvo i divlja romansa - Moorcock` i `Smrt nije prepreka - Colin Grenland`). Ovo također pruža implicitnu vezu s epizodnim podrijetlom književnosti u novinskim/časopisnim serijama od Trollopea i Dickensa nadalje. Ništa od ovoga ne bi trebalo čuditi s obzirom na Moorcockovo iskustvo u izdavanju časopisa. Od 1980 -ih, Moorcock je imao tendenciju pisati duže, više književne `mainstream` romane, poput Mother London i Byzantium Endures, ali nastavlja s ponovnim posjećivanjem likova iz svojih ranijih djela, poput Elrica, s knjigama poput Kćeri lopova ili Drvo Skrayling. Objavljivanjem treće i posljednje knjige u ovom nizu, Sin bijelog vuka, objavio je da se `povlači` iz pisanja herojske fantastične fantastike, iako nastavlja pisati Elrikove pustolovine kao grafičke romane sa svojim dugogodišnjim suradnicima Walterom Simonsonom i pokojnog Jamesa Cawthorna (1929–2008). [a] Zajedno su producirali grafički roman Elric: Stvaranje čarobnjaka, koji je objavio DC Comics 2007. On je također završio svoju seriju pukovnika Pyat, koja se bavi nacistima Holokaust. Ovo je počelo 1981. s Byzantium Endures, nastavljeno kroz Smijeh iz Kartage (1984.) i Jeruzalemske zapovijedi (1992.), a kulminiralo je Osvetom Rima (2006.). Među ostalim Moorcockovim djelima su Plesači na kraju vremena, smješteni na Zemlju milijune godina u budućnosti, Gloriana ili Neispunjena kraljica, smješteni u alternativnu povijest Zemlje i niz `Drugi eter` koji počinje s `KRV `. Moorcock je sklon reviziji svog postojećeg rada, što rezultira da različita izdanja određene knjige mogu sadržavati značajne varijacije. Promjene se kreću od jednostavnih promjena naslova (priča o Elriku Donositelji plamena postala je Karavana zaboravljenih snova devedesetih godina prošlog stoljeća s višenamjenskim izdanjima Victor Gollancz/White Wolf) do promjena imena lika (poput detektiva `Minos Aquilinas` koji je postao prvi `Minos von Bek` i kasnije `Sam Begg` u tri različite verzije pripovijetke `Vrt zadovoljstva Felipea Strijelca`), [26] velike tekstualne izmjene (na primjer, dodavanje nekoliko novih poglavlja Čeličnom caru u omnibusnim izdanjima), i čak i potpuna restrukturiranja (kao što je s novelom iz 1966. Behold the Man proširena na roman s izvorne verzije koja se pojavila u New Worlds radi ponovnog objavljivanja kao knjiga 1969. Allison i Busby). Gollancz izdaje novu, konačnu reviziju gotovo cijelog Moorcockova opusa, s izuzetkom njegovih književnih romana Majka London, Kralj grada i kvartet Pyat, a mnoge njegove naslove u Sjedinjenim Državama preštampavaju Titan i Francuska od Gallimarda. Mnogo stripova o njegovom djelu tiskaju Titan Books pod općim naslovom Knjižnica Michael Moorcock, dok je u Francuskoj nova adaptacija serije Elric prevedena na mnoge jezike, uključujući engleski. Elric iz Melnibonéa i vječni prvak Moorcockova najprodavanija djela bile su priče `Elric iz Melnibonéa`. [27] U njima je Elric namjerno preokretanje klišea pronađenih u fantazijskim avanturističkim romanima inspiriranim djelima J. R. R. Tolkiena. [28] U središtu mnogih njegovih fantastičnih romana, uključujući njegove knjige o Elriku, je koncept `Vječnog prvaka`, koji ima više identiteta u različitim univerzumima. [29] Ta se kozmologija u njegovim romanima naziva `Multiverzum`. Multiverzum se bavi primarnim polaritetima kao što su dobro i zlo, zakon i kaos, [30] te redom i entropijom. Elricov uspjeh zasjenio je njegova druga djela, iako je teme Elricovih priča preradio u svoja druga djela (na primjer, romane `Hawkmoon` i `Corum`). I Elric se pojavljuje u Jerryju Corneliusu i Plesačima na kraju ciklusa vremena. Njegov niz Vječni prvak okupljen je u dva različita izdanja sveukupnih svezaka od ukupno 16 knjiga (američko izdanje bilo je 15 svezaka, dok je britansko izdanje bilo 14 svezaka, ali zbog različitih pitanja prava američko izdanje sadržavalo je dva sveska koja nisu bila uključena u britanskom izdanju, a britansko je izdanje također sadržavalo jedan svezak koji nije bio uključen u američko izdanje) koji sadrži nekoliko knjiga po svesku, autora Victora Gollancza u Velikoj Britaniji i White Wolf Publishinga u SAD -u. Napravljeno je nekoliko nedovršenih pokušaja snimanja Elric filma. Tvrtka Mythology ima filmski projekt sa scenarijem Glena Mazzare. U veljači 2019., BBC Studios objavio je da je osigurao prava na seriju fantastičnih romana Runestaff, u kojoj je Hawkmoon njihov heroj. [31] Jerry Cornelius Još jedna Moorcockova kreacija je Jerry Cornelius, urbani avanturist dvosmislenog spola; isti likovi predstavljeni u svakoj od nekoliko Kornelijevih knjiga. Ove su knjige bile satirične za moderno doba, uključujući Vijetnamski rat, i nastavile su prikazivati ​​još jednu varijaciju teme multiverzuma. [29] Prva knjiga Jerryja Corneliusa, Završni program (1968.), snimljena je 1973. godine kao igrani film. [32] Njegova je priča identična s dvije Elrikove priče: Grad koji sanja i Knjiga mrtvih bogova. Od 1998. Moorcock se vratio Korneliju u nizu novih priča: Nasljeđivanje Spencera, Camusova veza, Navijanje za rakete i Ispaljivanje katedrale, koja se ticala 11. rujna. Sve četiri novele uvrštene su u izdanje The Lives and Times Jerryja Corneliusa 2003. godine. Moorcockove najnovije Corneliusove priče, `Modem Times`, pojavile su se u Solarisovoj knjizi nove znanstvene fantastike: svezak 2, objavljenoj 2008., a 2011. je proširena kao `Modem Times 2.0`. Osim toga, verzija Corneliusa također se pojavila u Moorcockovom romanu Doctor Who iz 2010. The Coming of Terraphiles. Vezajući predsjednika (PS. 2018), Tvornica Fracking (na FB -u, 2018) dvije su novije novele i slijede daljnje priče. Pogledi na pisanje beletristike Moorcock je gorljivi pobornik djela Mervyna Peakea. [33] On navodi Fritza Leibera, važnog pionira mača i čarobnjaštva, kao autora koji piše fantaziju koja nije eskapistička i sadrži smislene teme. Ova gledišta mogu se pronaći u njegovoj studiji epske fantazije, čarobnjaštva i divlje romanse (Gollancz, 1987.) koju je revidirala i ponovno izdala MonkeyBrain Books 2004., njeno prvo izdanje u SAD -u koje je katalogizirao ISFDB. [1] [potrebno je pojašnjenje] Moorcock odbacuje djela J. R. R. Tolkiena. Upoznao je i Tolkiena i C. S. Lewisa u tinejdžerskim godinama i tvrdi da su mu se osobno svidjeli iako im se ne divi na umjetničkim osnovama. Moorcock je kritizirao djela poput Gospodara prstenova zbog njihovog gledišta `Vesele Engleske`, izjednačavajući Tolkienov roman s Winnie-the-Pooh u svom eseju Epic Pooh. [34] Čak i tako, James Cawthorn i Moorcock uključili su Gospodara prstenova u Fantasy: 100 najboljih knjiga (Carroll & Graf, 1988.), a njihova recenzija nije odbojna. [A] Moorcock je također kritizirao pisce zbog njihovih političkih planova. Uključio je Roberta A. Heinleina i H. P. Lovecrafta u ovu skupinu u eseju iz 1978., `Starship Stormtroopers` (Anarchist Review). Tamo je kritizirao proizvodnju `autoritarne` fikcije od strane nekih kanonskih pisaca i Lovecrafta zbog antisemitskih, mizoginističkih i rasističkih gledišta utkanih u njegove kratke priče. [35] Dijeljenje izmišljenih svemira s drugima Moorcock je dopustio drugim piscima da stvaraju priče u svom izmišljenom svemiru Jerry Cornelius. Brian Aldiss, M. John Harrison, Norman Spinrad, James Sallis i Steve Aylett napisali su takve priče. U intervjuu objavljenom u The Internet Review of Science Fiction, Moorcock objašnjava razlog dijeljenja svog lika: Izašao sam iz popularne beletristike, a Jerry je uvijek trebao biti neka vrsta kristalne kugle kako bi drugi vidjeli svoje vizije u - priče su bile osmišljene tako da funkcioniraju - skakaonica, da upotrijebimo još jednu analogiju, s koje će se skočiti u rijeku i ponijeti je. [...] Svi su oni koristili Jerryja onako kako sam ga ja namjeravao koristiti - kao način gledanja na suvremeni život, a ponekad i kao način da ga komentiram. Jerry je, kako je rekao Harrison, bio tehnika koliko i lik, i drago mi je da su se drugi odlučili koristiti tu metodu. [36] Dvije kratke priče Keitha Robertsa, `Coranda` i `Olupina kuje koja se ljubi`, smještene su u zaleđenu visoravan Matto Grosso u Moorcockovom romanu The Ice Schooner iz 1969. godine. Elric iz Melnibonea i Moonglum pojavljuju se u priči Karla Edwarda Wagnera `The Gothic Touch`, gdje se sastaju s Kaneom, koji posuđuje Elrica zbog njegove sposobnosti da se nosi s demonima. On je prijatelj i obožavatelj stripa Alana Moorea i dopustio je Mooreu korištenje vlastitog lika, Michaela Kanea sa Starog Marsa, spomenutog u Moorovoj Ligi izvanredne gospode, II. Svezak. Njih dvoje su se pojavili na pozornici u londonskom kazalištu Vanbrugh u siječnju 2006. gdje su razgovarali o Moorcockovom djelu. Zeleni grad iz Warriors of Mars također se spominje u filmu Larry Niven Rainbow Mars. Moorcockov lik Jerry Cornelius pojavio se u Mooreovoj Ligi izvanredne gospode, svezak III: stoljeće. Cornelius se također pojavio u stripovskom serijalu francuskog umjetnika Mœbiusa Le Garage Hermétique. 1995-1996. Moorcock je napisao scenarij za računalnu igru/film/roman tvrtke Origin Systems. [37] Kad je Electronic Arts kupio Origins, igra je otkazana, ali je Moorcockov tretman od 40.000 riječi dočarao Storm Constantine, što je rezultiralo romanom Srebrno srce. Priča je smještena u Karadur-Shriltasi, grad u srcu Multiverzuma. Drugi roman, Zmajeva koža, bio je u pripremi, s Konstantinom kao glavnim piscem, ali je umrla u siječnju 2021. godine, nakon duge bolesti. Moorcock je napustio memoare o svojim prijateljima Mervyn Peake i Maeve Gilmore jer je smatrao da je to previše osobno. Napisao je prozu i stihove za prvu publikaciju The Sunday Books na francuskom jeziku koji je popratio niz neobjavljenih crteža Peakea. Njegova knjiga Metatemporal Detective objavljena je 2007. Njegova posljednja knjiga objavljena prvo na francuskom je Kaboul, 2018. godine. U studenom 2009. Moorcock je najavio [38] da će 2010. za BBC Books napisati roman Doctor Who, što je jedna od rijetkih prigoda kada je pisao priče smještene u `zajedničkim univerzumima` drugih ljudi. [39] Roman The Coming of Terraphiles objavljen je u listopadu 2010. Priča spaja Doktora Whoa s mnogim Moorcockovim likovima iz multiverzuma, osobito s kapetanom Corneliusom i njegovim gusarima. [40] Moorcock je 2016. objavio prvi roman u, kako je rekao, književnom eksperimentu koji spaja memoare i fantaziju, The Whispering Swarm. 2018. najavio je završetak drugog sveska The Woods of Arcady. Godine 2020. rekao je da završava posljednji Elricov roman Citadela izgubljenih zmajeva spreman za Elricovu 60. obljetnicu 2021. Njegova novela Jerryja Corneliusa Pegging the President lansirana je 2018. u Shakespeare and Co, Pariz, gdje je o svom radu razgovarao s Harijem Kunzru i potvrdio svoju predanost književnom eksperimentu. Zvučne knjige Prvi iz serije audio knjiga neograničenih romana Elric, s novim djelom koje je pročitao Moorcock, počeo se pojavljivati ​​iz AudioRealmsa; međutim, Audio Realms više ne posluje. Druga audio knjiga u nizu-Mornar na moru sudbine-objavljena je 2007. Bilo je audio knjiga o Corumu i drugima, od kojih je nekoliko bilo neslužbeno, a Zimski admiral i namještaj su audio verzije kratkih priča. glazba, muzika Michael Moorcock & The Deep Fix Moorcock ima vlastiti glazbeni projekt koji snima pod imenom Michael Moorcock & The Deep Fix. Duboko popravljanje bila je naslovna priča opskurne zbirke kratkih priča Jamesa Colvina (pseudonim Moorcocka) koja je objavljena 1960 -ih. Deep Fix također je bio izmišljeni bend s Moorcockovim likom Jerryjem Corneliusom. Prvi album New Worlds Fair objavljen je 1975. Na albumu su bili Snowy White i brojni stalni gosti Hawkwind -a. Druga verzija albuma New Worlds objavljena je 2004. pod imenom albuma Roller Coaster Holiday. Singl bez albuma, `Starcruiser` u kombinaciji s `Dodgem Dude`, sa zakašnjenjem je objavljen 1980. Bend Deep Fix održao je rijedak nastup u Londonu 18. lipnja 1978. u Bohemian Love-Inu Nika Turnera, na čelu s Turnerovim bendom Sphynx, a na kojem su nastupili i Tanz Der Youth s Brianom Jamesom (bivši The Damned), Lightning Raiders, Rogovi Stevea Tuka, Roger Ruskin i drugi. [41] Godine 1982., kao trojac s Peteom Pavlijem i Drachen Theaker, objavljeno je nekoliko snimaka za Hawkwind, Friends and Relations i 7-inčni singl `Brothel in Rosenstrasse` u ograničenom izdanju iza kojeg stoji `Time Center`. 2008. objavljena je demo sesija The Entropy Tango & Gloriana Michaela Moorcocka i The Deep Fix. To su bile sesije za planirane albume temeljene na dva Moorcockova romana , Gloriana ili The Unfulfill`d Queen i The Entropy Tango, koji nikada nisu dovršeni. U suradnji s Martinom Stoneom, Moorcock je započeo snimanje novog albuma Deep Fix u Parizu pod nazivom Live at the Terminal Cafe. Nakon Stoneove smrti 2016., Moorcock je planirao dovršiti album s producentom Don Falconeom. Godine 2019. Moorcock je najavio završetak albuma, a objavljen je 11. listopada 2019., u izdanju Cleopatra Recordsa. S Hawkwindom Moorcock je u više navrata surađivao s britanskim rock sastavom Hawkwind [42]: pjesma Hawkwind `The Black Corridor`, na primjer, sadržavala je doslovne citate iz istoimenog Moorcockova romana, a s bendom je radio i na njihovom albumu Warrior na Edge of Time, [43] za što je zaradio zlatni disk. Moorcock je također napisao tekst pjesme `Sonic Attack`, znanstveno-fantastične satire o emitiranju javnih informacija, koja je bila dio Hawkwind-ovog svemirskog rituala. Hawkwindov album The Chronicle of the Black Sword uglavnom se temeljio na romanima Elric. Moorcock se s bendom pojavljivao u više navrata, uključujući turneju Black Sword. Njegovi su doprinosi iz pravnih razloga uklonjeni s izvornog izdanja albuma Live Chronicles, snimljenog na ovoj turneji, ali su se kasnije pojavili na nekim verzijama s dvostrukim CD-om. Također se može vidjeti kako izvodi na DVD verziji Chronicle of the Black Sword. S Robertom Calvertom Moorcock je također surađivao s bivšim frontmenom i stalnim pjesnikom Hawkwinda, Robertom Calvertom (koji je dao zastrašujuću deklaraciju za `Sonic Attack`), na Calvertovim albumima Lucky Leif and the Longships and Hype, svirajući gitaru i banjo te pjevajući prateće vokale. S kultom Blue Öyster Moorcock je napisao tekst za tri pjesme albuma američkog benda Blue Öyster Cult: `Black Blade`, misleći na mač Stormbringer u knjigama Elric, `Veteran iz psihičkih ratova`, pokazujući nam Elrikove emocije u kritičnoj točki njegove priče (ova se pjesma može odnositi i na `Ratnike na rubu vremena`, koji su jako zastupljeni u Moorcockovim romanima o Johnu Dakeru; u jednom trenutku njegov roman Zmaj u maču sebe nazivaju `veteranima tisuću psihičkih ratova`) , i `The Great Sun Jester`, o svom prijatelju, pjesniku Billu Butleru, koji je umro od predoziranja drogom. Moorcock je uživo nastupao s BÖC -om (1987. u Atlanti, GA Dragon Con Convention). Uz spaljivanje duhova Moorcock je pridonio vokalu i harmonici na albumima Spirits Burning An Alien Heat i The Hollow Lands. Većina tekstova podignuta je ili temeljena na tekstu u romanima iz Moorcockove trilogije Plesači na kraju vremena. Albume je producirao voditelj Spirits Burninga Don Falcone, a uključivali su doprinose Alberta Boucharda i drugih članova Blue Öyster Culta, kao i bivših članova Hawkwind -a. Moorcock se također pojavio na pet pjesama na CD -u Aliens Injection Spirits Burning, objavljenom 2008. Zaslužan je za pjevanje vodećih vokala te sviranje gitare i mandoline. Na CD -u su izvedene izvedbe iz demo sesija The Entropy Tango & Gloriana. Nagrade i počasti Michael Moorcock dobio je veliko priznanje za svoj doprinos karijeri, kao i za posebna djela. [44] Kuća slavnih znanstvene fantastike i fantastike uvela je 2002. Moorcocka, svoju sedmu klasu od dva preminula i dva živa pisca. [45] Također je dobio nagrade za životno djelo na Svjetskoj konvenciji fantazije 2000. (World Fantasy Award), na Međunarodnom festivalu Utopiales 2004. (Prix Utopia), od Udruženja književnika horora 2005. (nagrada Bram Stoker), te od Science Fiction i Američki pisci fantastike 2008. (nazvan 25. velikim majstorom). [44] [46] On je pariški član Londonskog koledža patafizičara. 1993. Britanska nagrada za fantastiku (nagrada Odbora) [44] [potrebno pojašnjenje] Svjetska nagrada za fantastiku za životno djelo 2000. [47] 2004. Prix Utopiales `Grandmaster` nagrada za životno djelo [44] 2004. nagrada Bram Stoker za životno djelo u horor žanru [48] 2008 Nagrada Grand Master Memorial Damon Knight, književna fantazija i znanstvena fantastika [46] Bio je `počasni gost` na Svjetskoj konvenciji fantastike 1976. u New Yorku [49] i jedan počasni gost na 55. Svjetskoj konvenciji znanstvene fantastike 1997. u San Antoniju u Teksasu. Nagrade za pojedina djela [44] Nagrada za maglinu 1967. (Novela): Evo čovjeka 1972. August Derleth Fantasy Award: Vitez mačeva [50] 1973. August Derleth Fantasy Award: Kralj mačeva [51] Nagrada British Fantasy 1974. (najbolja kratka priča): Oči čovjeka od žada 1975. Koncertna nagrada August Derleth: Mač i pastuh [52] 1976. August Derleth Fantasy Award: The Hollow Lands [53] Nagrada Guardian Fiction 1977.: Stanje Muzaka [54] 1979. Memorijalna nagrada John W. Campbell za najbolji znanstveno -fantastični roman: Gloriana [55] Svjetska nagrada za fantastiku 1979. (najbolji roman): Gloriana Plava Ptica

RUS40)

lepo oćuvana

lepo očuvane

Nova.

Mek povez, Beograd 2010, jako lepo ocuvana knjiga. S7

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Priče iz Silmariliona bile su početna inspiracija za izmaštani svet Dž. R. R. Tolkina radio je na toj knjizi čitavog života i nikada je nije završio. Započeta davno pre Gospodara prstenova, ovo je priča iz Prvog razdoblja Tolkinovog sveta, drevna drama na koju se likovi iz Gospodara prstenova osvrću, i u kojoj su neki od njih, poput Elronda i Galadrijele, i učestvovali. Naziv Silmarilion skraćeno je od „Kventa Silmarilion”, ili „Istorija Silmarila”, tri velika dragulja koja je stvorio Feanor, najdarovitiji od Vilovnjaka, i u kojima je zarobio svetlost Dva Drveta koja je obasjavala Valinor, zemlju bogova. Kada je Morgot, prvi Mračni Gospodar, uništio Drveće, ta svetlost je živela još samo u Silmarilima Morgot ih je ugrabio i postavio u svoju krunu, čuvanu u neprobojnoj tvrđavi Angband na severu Srednjeg sveta. Silmarilion je istorija pobune Feanora i njegovog naroda protiv bogova, njihovog progona iz Srednjeg sveta i njihovog rata, beznadežnog uprkos svem junaštvu Vilovnjaka i Ljudi u borbi protiv velikog Neprijatelja. Silmarilion obuhvata pet knjiga: „Ainulindale” je mit o stvaranju sveta „Valakventa” je knjiga u kojoj su izloženi priroda i moći svakog od bogova posle „Silmariliona”, koji je treća po redu knjiga, sledi „Akalabet”, priča o padu velikog ostrvskog carstva Numenor, na kraju Drugog razdoblja i knjigu završava „O Prstenovima moći i Trećem razdoblju”, gde se ukratko prikazuju okolnosti iz kojih su se izrodili događaji kasnije opisani u Gospodaru prstenova. Džon Ronald Ruel Tolkin (engl. John Ronald Reuel Tolkien; Blumfontejn, 3. januar 1892 — Oksford, 2. septembar 1973) bio je profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i književnosti, takođe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine. [1] Bavio se pisanjem epske fantastike, fantastike uopšte i poezije tokom celog života, i kroz njih je doživeo međunarodnu slavu. Van naučnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana „Gospodar prstenova“, zatim njegovog prethodnika, „Hobita“, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamišljenog sveta zvanog Arda, najviše jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoličila Tolkina kao oca žanra moderne epske fantastike. Što se tiče naučnih krugova, bio je cenjeni leksikograf i stručnjak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Bio je član udruženja pisaca The Inklings i blizak prijatelj K. S. Luisa. Tolkin je rođen u Blumfontejnu u današnjoj Južnoafričkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, rođene Safild (Mabel Tolkien, neé Suffield). Većina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiče iz Saksonije u Nemačkoj, ali u 18. veku su se morali iseliti iz Saksonije zbog Sedmogodišnjeg rata. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od nemačkog tollkühn, ludo odvažan. Lik pod imenom Profesor Rašbold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), rođenog 17. februara 1894. godine.[2] Tolkin se sa svojom majkom, koja se teško nosila sa afričkom klimom, vratio u Englesku u trećoj godini – otac mu je umro u Južnoj Africi od teškog krvarenja u mozgu pre nego što im se mogao pridružiti. Pošto je on bio jedini član porodice koji je bio zaposlen, živeli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu neko vreme, ali su uskoro, već 1896, prešli u Serhol (Sarehole), tada selo u Vorikširu, a danas deo Birmingema. Mejbel je podučavala svoja dva sina i Džon je bio predan učenik. Naučila ga je mnogo o botanici, ali najviše su ga zanimali jezici – majka ga je naučila osnovama latinskog vrlo rano. Naučio je da čita u četvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piše. Pohađao je Školu kralja Edvarda (King Edward’s School), Akademiju kralja Filipa (King Phillip’s Academy) i studirao je na Egzeter koledžu u Oksfordu (Exeter College, Oxford). Njegova majka je prešla u rimokatoličku veru, uprkos oštrim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo život smatrao da je postala mučenik za svoju veru, što će imati veliki uticaj na njegova katolička uverenja. Tolkinova predana vera je bila značajni faktor u prevođenju K. S. Luisa u hrišćanstvo, a njegova dela sadrže dosta hrišćanske simbolike i vrednosti. Budući siroče, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao. Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja će kasnije poslužiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu. Tolkin se priključio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro završio u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, počinje da piše seriju bajki, zasnovanih na proučavanju mitologije i folklora, koje naziva „Knjiga izgubljenih priča“ (The Book of Lost Tales). Proučavaoci njegovih dela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako što je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, mašina, pušaka i bombi 20. veka. Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom rečniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, među mnogim drugim, reč morž (engl. walrus) njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraća u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledž Merton (Merton College, Oxford), gde postaje profesor engleskog jezika i književnosti, što ostaje sve do penzionisanja 1959. godine. Džon i Edit Tolkin imaju četvoro dece: Džona Fransisa Ruela (John Francis Reuel) (1917.), Majkla Hilarija Ruela (Michael Hilary Reuel) (1920), Kristofera Ruela (Christopher Reuel) (1924.) i Prisilu Anu Ruel (Priscilla Anne Reuel) (1929.). Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutjene, upoređujući njihovu ljubav sa najvećom ljubavnom pričom Srednje zemlje. Njegova dela Tolkin je uživao u izmišljanju priča da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od Božić Bate i slao im ih za Božić. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom „Pisma od Božić Bate“ (The Father Christmass Letters). Tolkin nikada nije očekivao da će njegove priče postati popularne. Na nagovor bivšeg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom „Hobit“ (The Hobbit) 1937. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle čitalačke publike, i to dovoljno popularna da izdavačka kuća „Allen & Unwin“ zatraži od Tolkina da napiše nastavak. Ovo je rezultovalo njegovim najpoznatijim delom, koje će postati trotomni roman „Gospodar prstenova“ (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954 — 1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiše svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podršku prijatelja iz The Inklings, posebno K. S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji. „Gospodar prstenova“ je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlađe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu čitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima čitatelja. Tolkin je u početku nameravao da ispriča dečju priču sličnu „Hobitu“, ali ona je ubrzo prerasla u mračnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak Hobita, obraća se starijoj publici, opisujući mnogo dublju i veću istoriju Srednje zemlje, čija će se veličina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi „Silmarilion“ (The Silmarillion) i drugim knjigama. Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je proučavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz „Hobita“ potiču iz mitova Voluspa (Völuspá) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. krađa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa „Beovulf“ (Beowulf). Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoć pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom „Silmarilion“ 1977. godine. Kristofer je nastavio da sređuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao što su „Istorija Srednje zemlje“ (The History of Middle-earth)` u dvanaest tomova i „Nedovršene priče“ (Unfinished Tales). Ona sadrže nedovršene, napuštene, alternativne i često kontradiktorne verzije priča na kojima je Tolkin radio decenijama, često ih prerađujući, prepisujući i proširujući. Samo je „Silmarilion“ u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujući Kristoferovoj preradi – iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke nesuglasice. Čak je i „Hobit“ ostao delimično neusaglašen sa „Gospodarom prstenova“ nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i čak jedno celo poglavlje prerađeno u drugom izdanju iz 1951. Tolkina je njegov prijatelj K. S. Luis predložio kao jednog od kandidata za Nobelovu nagradu za književnost, 1961. godine, ali je taj predlog bio odbijen zbog njegove proze i `njegov način pripovedanja nije na najvišem nivou`, kako je rekao jedan od članova žirija Anders Osterling. Te godine nagradu je osvojio Ivo Andrić.[3] U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD čuvaju se originalni rukopisi „Gospodara prstenova“ i „Hobita“, dok su u Oksfordu rukopis „Silmariliona“ i Tolkinovih naučnih radova (među kojima i najbolji prevod epa „Beovulf“ na engleski jezik, koji je nađen tek nedavno, ali je već postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu). Jezici Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveća ljubav tokom celog života. Budući lingvista, stvorio je čak petnaest veštačkih jezika, od kojih su napoznatija dva vilovnjačka iz „Gospodara prstenova“ : kvenija i sindarin. Kasnije je razvio čitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveškog jezika, Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od velškog i gelskog do romanskih (francuski, španski i italijanski), germanskih (rani oblici nemačkog i holandskog kao što je stari saksonski) i baltičkih i slovenskih (kao što su litvanski i ruski, a sa razumevanjem je čitao i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviše je voleo finski, koji je naučio da bi u originalu mogao pročitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviše prija. Bibliografija Imena dela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je delo prevedeno i izdato na njemu. Naučni radovi A Middle-English Vocabulary (1922) Sir Gawain and the Green Knight (1924) – sa E. V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske književnosti Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925) The Devil’s Coach Horses (1925) Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929) Sigelwara Land – I & II (1932/1935) The Reeve’s Tale (1934) The Monsters and the Critics (1936) – predavanje, revolucionarna savremena kritika „Beovulfa“ Songs for the Philologistis (1936) On Fairy-Stories (1939) Sir Orfeo (1944) – izdanje srednjovekovne pesme On Fairy-Stories (1947) – esej Ofermod (1953) – uz pesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm’s Son Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962) English and Welsh (1963) Jerusalem Bible (1966) – pomoćni prevodilac i leksikograf Proza The Hobbit or There and Back Again (1937) – Hobit ili Tamo i opet natrag The Leaf by Niggle (1945) – Mazalov list – kratka priča Farmer Giles of Ham (1949) – Farmer Gil od Buta The Lord of the Rings - Gospodar prstenova The Fellowship of the Ring (1954) – Družina Prstena The Two Towers (1954) – Dve kule The Return of the King (1955) – Povratak kralja Tree and Leaf (1964) – Drvo i List (O Vilinskim pričama i Mazalov List uz pesmu Mitopeja) Tolkien on Tolkien (1966) – autobiografija Smith of Wotton Major (1967) – Kovač iz Velikog Vutona Poezija Godine označavaju vreme nastanka, osim ako nije drugačije napomenuto. The Battle of the Eastern Field (1911) From the many-willow`d margin of the immemorial Thames (1913) Goblin Feet (1915) The Happy Mariners (1920) The Clerke`s Compleinte (1920) Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923) The City of the Gods (1923) The Eadigan Saelidan (1923) Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923) Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo (1923) The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923) An Evening in Tavrobel (1924) The Lonely Isle (1924) The Princess Ni (1924) Light as Leaf on Lindentree (1925) The Nameless Land (1926) Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927) Progress in Bimble Town (1931) Errantry (1933) Fíriel (1934) The Adventures of Tom Bombadil (1934) Songs for the Philologists sa E. V. Gordonom i dr., izdato 1936. The Dragon`s Visit (1937) Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937) The Lay of Aotrou and Itroun (1945) The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm`s Son (1953) Imram (1955) Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book – Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962) Bilbo`s Last Song (1966) Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967) Once upon a time (1965) For W. H. A. (1967) Lay of the Children of Húrin – štampana u The Lays of Beleriand (1985) The Lay of Leithian – štampana u The Lays of Beleriand (1985) Posthumno izdata dela Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975) The Father Christmas Letters (1976) The Silmarillion – Silmarilion (1977) Pictures by J. R. R. Tolkien (1979) Unfinished Tales of Númenor and Middle-earth – Nezavršene priče Numenora i Srednjeg sveta (1980) The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981) The Old English Exodus Text (1981) Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981) Mr. Bliss (1982) The Monsters and the Critics – zbirka eseja (1983) The History of Middle-Earth: (1983—1996) I The Book of Lost Tales 1 (1983) II The Book of Lost Tales 2 (1984) III The Lays of Beleriand (1985) IV The Shaping of Middle-earth (1986) V The Lost Road and Other Writings (1987) VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988) VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989) VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990) IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992) X Morgoth`s Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993) XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994) XII The Peoples of Middle-earth (1996) Index (2002) J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator – zbirka Tolkinove umetnosti (1995) Roverandom – [?] (1998) The Children of Húrin - Deca Hurinova (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2007) The Legend of Sigurd and Gudrún (2009) The Fall of Arthur (2013) The Story of Kullervo (2015) The Tale of Beren and Luthien — Priča o Berenu i Lutijeni (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2017) The Fall of Gondolin — Pad Gondolina (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2018) Knjige o Tolkinu i njegovom svetu Mali izbor od knjiga koje su napisane o Dž. R. R. Tolkinu i njegovom svetu: J. R. R. Tolkien - A Biography – biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] (1977) The Complete Guide to Middle-earth – enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] (1978) Journeys of Frodo – atlas „Gospodara prstenova“ autora Barbare Streči [Barbara Strachey] (1981) The Atlas of Middle-earth – atlas „Gospodara prstenova“, „Hobita“, „Silmariliona“ i „Nezavršenih priča“ autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] (1991) J. R. R. Tolkien - Author of the Century – T. A. Šipi [T. A. Shippey] (2000) The Complete Tolkien Companion - 3rd edition – enciklopedijska knjiga, koja pokriva „Gospodara prstenova“, „Hobita“, „Silmarilion“ i „Nezavršene priče“, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora Dž. E. A. Tajler [J. E. A. Tyler] Filmovi zasnovani na Tolkinovim knjigama „Gospodar prstenova“ je adaptiran u film iz tri dela (2001, 2002. i 2003), koji je režirao novozelandski reditelj Piter Džekson [Peter Jackson]. 1978. godine je Ralf Bakši [Ralph Bakshi] režirao animirani film (sniman u rotoskop tehnici) koji pokriva otprilike polovinu romana, a čiji nastavak nije nikada snimljen. 1980. je drugi reditelj, Rankin-Bas [Rankin-Bass], snimio dečji animirani film koji se ugrubo nastavlja na Bakšijev, pod nazivom Povratak kralja, a isti reditelj je nešto ranije (1977) snimio i animirani TV film prema „Hobitu“. „Hobit“ je adaptiran u filmu iz tri dela: „Neočekivano putovanje“ (2012), „Šmaugova pustošenja“ (2013) i „Bitka pet armija“ (2014), koji je režirao Piter Džekson. Tolkin je prava za film, scenu i robu „Hobita“ i „Gospodara prstenova“ prodao firmi United Artists 1968. godine, ali oni nikada nisu snimili film, tako da su 1976. prodali prava firmi Tolkien Enterprises. Prava za „Silmarilion“ i dalje pripadaju firmi The J.R.R. Tolkien Estate ltd., koja je u vlasništvu njegovih potomaka. Umetnici Umetnici koji su inspiraciju našli u Tolkinovim delima, kao i umetnici koji su oslikali izdanja njegovih dela na srpskom jeziku: Polina Bejns [Pauline Bayens] – Tolkinova omiljena umetnica Inger Edelfeld [Inger Edelfeldt] Rodžer Garland [Roger Garland] Majkl Hejg [Michael Hague] Tim i Greg Hildebrant [Tim and Greg Hildebrant] Džon Hau [John Howe] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „Gospodara prstenova“ Alan Li [Alan Lee] – učestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog „Gospodara prstenova“ Angus MakBrajd [Angus McBride] Ted Nasmit [Ted Nasmith] Dobrosav Bob Živković, slike za srpsko izdanje Gospodara prstenova Vladimir Vesović, slike za Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige Petar Meseldžija, slike Gandalf i Shadow comes Bojana Dimitrovski, strip „Hobit“ Boban Savić - Geto, slike za Farmer Gil od Buta...

Marion Zimmer Bradley - Priestess of Avalon Harper Collins, 2001. Mek povez, 382 strane. Merion Cimer Bredli Magle Avalona

Stanje ko na slikama odlicno ocuvana

Serijal MAC senki - knjiga PRVA Izdavac-Alinari,Beograd,2004 god. broj strana-359 ================================================================== Kupac bira nachin slanja, tako da sam utiche na cenu troshkova slanja poshiljke, a i sam snosi troshkove istog.Ne saljem pouzecem. UKOLIKO NISTE Limundovac BICE NAM DRAGO DA SE REGISTRUJETE BESPLATNO samo jednim klikom na http://www.limundo.com/ref/zokec60

lux , vrlo dobro stanje , tvrd povez , 24 x 18 cm , 408 strana

SUDAR KRALJEVA Džordž R. R. Martin Žanrovi: Epska fantastika Izdavač: Laguna Broj strana: 759 strana Format: 13x20 cm Opis U drugom delu Pesme leda i vatre, Džordž R. R. Martin stvorio je delo neprevaziđenog zamaha, snage i mašte.Sudar kraljeva vodi nas u svet spletki i sjaja, čudesa i bitaka,potpuno drugačiji od svega što ste do sada iskusili. Kometa boje krvi i plamena plovi preko neba. A od drevnog zamka na Zmajkamenu do ledenih pustoši Zimovrela, kraljevstvo vri. Šest pretendenata želi vlast nad podeljenom zemljom i gvozdeni presto Sedam kraljevstava, ne prežući ni od čega – od bitaka do bratoubistva, od intriga do izdaja. Ovo je priča u kojoj brat kuje zavere protiv brata, a mrtvi se dižu i hodaju po noći. Princeza je prerušena u dečaka beskućnika; vitez uma sprema se da otruje strašnu čarobnicu; a divlji ljudi spuštaju se sa Mesečevih planina i pale sve pred sobom. Dok se tajne otkrivaju i čarolije tkaju a epske bitke smenjuju sa dvorskim spletkama, pobeda može pripasti onima koji imaju najhladniji čelik... i najhladnija srca. Jer kada se kraljevi sudare, čitavo kraljevstvo drhti.Martin ispunjava sva obećanja data u prvom delu, i nastavlja da stvara jedan od najboljih fantastičnih epova ikada napisanih. Denver postPosetite: www.georgerrmartin.com Stanje knjige```10``` 66

KNJIGA PROCITANA SAMO JEDNOM. LAGUNA, 2014 Zemlja. Sada. Danas. Sutra. Završnica je stvarna, i završnica je pocela. Naša se buducnost ne zna. Šta bude, bice. Dvanaest igraca. Mladih koji pripadaju drevnom narodu. Ceo ljudski rod potice od njihovih loza. Stvoreni su i odabrani hiljadama godina ranije. Od tada su pripremani svakodnevno. Oni nemaju natrpirodne moci. Niko od njih ne može da leti, niti da pretvara olovo u zlato, ili da se regeneriše. Kad smrt dode, nastupa kraj. Za njih isto kao i za sve nas. Oni ce naslediti Zemlju, i na njima je da reše Veliku zagonetku spasenja. Ako jedan od njih to ne ucini svi cemo nestati. Procitaj ovu knjigu. Pronadi tragove. Reši zagonetke. Samo jedan može da pobedi. Završnica je stvarna. Završnica je pocela. Džejms Frej je poreklom iz Klivlenda. Autor je bestselera A Million Little Pieces i My Friend Leonard. Živi u Njujorku Nils Džonson-Šelton je autor serijala Otherworld Chronicles. Živi u Bruklinu, u Njujorku, sa svojom porodicom.

MAČ SUDBINE - Andžej Sapkovski Drugi deo sage o vescu Izdavac: Carobna knjiga Mek povez 367 str.