Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
76-100 od 185 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
6,000 din - 1,199,999,999 din
TAJNA DRUÅ TVA Gradac 89-9O-91 1 9 8 9 ÄaÄak R e f e r e n c e Tajna druÅ”tva razgovori za slobodnog zidara Masomsko nasleÄe Rozenirajcerstvo i masonerija HermetiÄka i rozenirojcerska misterija Skriveni izvori masonstva Trubaduri pevaÄi-glasnici sa Istoka Zapadu Poruke Sen-Martena Zlatna zora Tajna Bratstva ružinog krsta Odbrana magije noÄi GurÄijev Knjiga svete magije Avra-Melina maga Iluminoidi ................................................. BroÅ” Latinica 2 O O stranica PraktiÄno nekoriÅ”Äeno !!!
DELO BROJ 2 FEBRUAR 1965 Pažnja !!!!!!!!! Ova broj Äasopisa Delo bio je zabranjen 1965. godine zbog februarskog Älanka Mihajla Mihajlova `LJETO MOSKOVSKO 1964`, a Mihajlo Mihajlov, docent na fakultetu u Zadru bio je osuÄen i politiÄki robijao u komunistiÄkoj Jugoslaviji! Autor piÅ”e da je te godine bio u Moskvi i da se sreo i razgovarao sa Belom AHMADULINOM, Jurijom BODNAREVIM, Vladimirom TRENDJAKOVIM, Viktorom Å KLOVSKIM, Bulatom OKUDŽAVOM, Jevgenijem VINOKUROVIM, Iljom ERENBURGOM, LakÅ”inom koji mu je govorio o Solženjicinu koji je pisao o logorima u SSSR-u. Dalje, Mihajlov kaže da je dobio iznenadan poziv iz Kremlja da intervjuiÅ”e Nikitu HRUÅ ÄOVA, generalnog sekretara SSSR-a, ali se uplaÅ”io i takvu priliku propustio Å”to je žalio sve do kraja svoga života. Posle nekoliko meseci HruÅ”Äov je bio svrgnut. Bilo je oÄigledno da je preko Mihajlova HruÅ”Äov hteo da poÅ”alje neku poruku Zapadu preko, tada liberalne, Jugoslavije ... Ovaj Älanak ima 4O stranica i apsolutni je književni raritet! (Mihajlo GruÅ”iÄ) Zabranjeno !!!!!!!!! Zabranjeno !!!!!!!!! Zabranjeno !!!!!!!!! BroÅ” Latinica Sam po sebi ovaj broj Dela je apsolutni hit !!!!!!!!!
UkoriÄeni svi Äasopisi iz 1895, 1896. i 1897. (iz poslednje godine nema decembarskog broja) Požutela, koriÄenje u stanju kao na slici, unutra oÄuvana, sa ponekom zabeleÅ”kom grafitnom, smeÄom mrljom i zacepljenim listom - generalno je lepo oÄuvana, sem korica. Prvi broj Äasopisa āŽenski svetā izaÅ”ao je 1886. godine u Novom Sadu iz Å”tamparije MiÅ”e DimitrijeviÄa. IzdavaÄ je bila Dobrotvorna zadruga Srpkinja Novosatkinja, prva zadruga Srpkinja, od mnogih buduÄih ženskih zadruga toga vremena koje Äe biti osnovane. āŽenski svetā je izlazio do 1914. godine i bio je dugo vremena jedini Äasopis namenjen ženama. Kroz poznate rubrike ListiÄi, Rad dobrotvornih zadruga, Za domaÄice, Za matere, koje su ostale nepromenjene do samog kraja ovog lista, u njemu su svoje prve tekstove i pesme objavile mnoge buduÄe srpske književnice. Njegov glavni urednik, Arkadije VaraÄanin, bio je posveÄeni zagovornik ženskog obrazovanja meÄu Srbima. k
Prodajem Politikine Zabavnike od broja 2575 (15.06.2001. ) do 3157 (10.08.2012. ) Svi brojevi su tu tako da je niz kompletan, nisu koriÄeni niti vaÄeni iz kompleta. Poklanjam joÅ” tridesetak primeraka (ranije godine) pa je na gomili 600+ komada. Sve je odliÄno oÄuvano, bez cepanja, selotejpa i žvrljanja. DelimiÄan popis stripova/junaka: Gospodari rata Crne marame Brod koji su ubili Iznogud: 56 epizoda Izgubljena slika Modesti Blejz: 10 epizoda Džeremaja: 16 epizoda Adler: 2 epizode Kalokagarti: 3 epizode Marina: Zakletva iz crne kule Tri musketara Vremeplov Ratnik duge Tintin: 17 epizoda Dante Pretnja s juga Dekalog: Kletva je baÄena MrÅ”a i Trba: Igra Bogova Džentlmeni: Prepad u Barseloni Å korpija: 9 epizoda TaliÄni Tom: 2 epizode Vinsent i Van Gog: 2 epizode Doktor Misterija: 2 epizode Fantom: 4 epizode Dikan: 2 epizode Srca i duÅ”e Rip Kirbi: Muzika za pljaÄkaÅ”e Porodica ZubiÄ: 4 epizode Tajni izbavitelj Ulica Bejker: 11 epizoda Maks Debris: Ispovest pravog krivotvoritelja PlaÅ”t i oÄnjaci: 10 epizoda Äovek iz Tanganjike Hogar StraÅ”ni Oblaci Vekovnici: Rekvijem Afrika Tragom Drakule: Vlad CepeÅ” W-E-S-T: 5 epizoda Vejn Å elton: 8 epizoda Džon Roner: 7 epizoda KuÄa Muza: 4 epizode Barselona Divlji Bil je mrtav Tajna Samsare: 2 epizode Bernard Prins: Pretnja na reci Bleksad: 4 epizode Äavo sa sedam mora: 2 epizode Spiru i Fantazio: 5 epizoda NoÄ punog meseca Boa-Mori: Nebesko oko Nažalost, nema mesta za potpuni popis sadržaja ovih sjajnih Äasopisa. Zbog ukupne težine najbolje bi bilo liÄno pruzimanje mada i slanje poÅ”tom nije iskljuÄeno
str. 136 , dim. 29,5 x 21,5 cm stanje LOSE KOMPLETNO Kao prvo zajedniÄko izdanje srpskih nadrealista izlazi almanah NemoguÄe-Lā²impossible, objavljen u Beogradu 1930. godine, sa manifestom koji je potpisalo trinaestoro osnivaÄa pokreta. Kolektivni aktivitet beogradskih nadrealista zapoÄinje u inspirativnoj atmosferi koju donose dva Manifesta nadrealizma Andrea Bretona. Pripadnici beogradskog nadrealistiÄkog pokreta objavljuju priloge ili su urednici u avangardnim Äasopisima, izdaju glasila pokreta, osim tekstualnih priloga i razliÄitih oblika primera proÅ”irivanja granica tradicionalnog postupka stvaranja, u publikacije ukljuÄuju i primere vizuelnŠµ ŠµkspŠµrimŠµntŠ°ciŃŠµ, ali takoÄe objavljuju i romane, zbirke pesama, esejistiku i drugo. U godinama pre zvaniÄnog formiranja nadrealizma, u periodu od 1922. do 1930. godine, izlazi viÅ”e Äasopisa u kojima saraÄuju ili ih ureÄuju buduÄi nadrealisti, i objavljuju priloge vezane za nadrealizam. U Äasopisu Putevi, koji izlazi od 1922. u Beogradu, saraÄuju Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Aleksandar VuÄo, Milan Dedinac i drugi. Nova serija Äasopisa pokrenuta je 1923. godine, a Marko RistiÄ i MiloÅ” Crnjanski su urednici trobroja iz 1924. godine. IzmeÄu ostalog, ovaj Äasopis donosi tri odeljka eseja Andre Bretona objavljenih u Äasopisu LittĆ©rature, u izboru i prevodu Marka RistiÄa. Godine 1924. Moni de Buli izdaje almanah Crno na belo. Äasopis SvedoÄanstva izlazi u Beogradu 1924. i 1925. godine, a saradnici su Milan Dedinac, DuÅ”an MatiÄ, Mladen DimitrijeviÄ, Rastko PetroviÄ, Marko RistiÄ, Aleksandar VuÄo i drugi. U Äasopisu SvedoÄanstva objavljen je tekst āNadrealizamā Marka RistiÄa, kao prvi prilog kod nas o ovom fenomenu, a objavljen je neposredno posle pojave NadrealistiÄkog manifesta Andrea Bretona. Od januara do juna 1926. godine u Beogradu je izaÅ”lo pet brojeva Äasopisa VeÄnost, koji je ureÄivao Risto RatkoviÄ, u kome Moni de Buli objavljuje svoje nadrealistiÄke tekstove. ÄorÄe KostiÄ, Oskar DaviÄo i ÄorÄe JovanoviÄ osnivaju Äasopis Tragovi 1928. godine, a Zvezdan VujadinoviÄ 50 u Evropi, u kome su saraÄivali su KoÄa PopoviÄ, Dragan AleksiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Velibor GligoriÄ, LjubiÅ”a JociÄ, Slobodan KuÅ”iÄ i drugi, a izlazio je do 1933. godine. Kao prvo zajedniÄko izdanje srpskih nadrealista izlazi almanah NemoguÄe-Lā²impossible, objavljen u Beogradu 1930. godine, sa manifestom koji je potpisalo trinaestoro osnivaÄa pokreta. Ova publikacija nadrealistima daje moguÄnost kolektivnog aktiviteta, a osim priloga srpskih autora, ravnopravno donosi priloge francuskih nadrealista kao Å”to su Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. U godinama pune nadrealistiÄke aktivnosti, od 1930. do 1932. godine objavljeno je viÅ”e znaÄajnih publikacija, a neke od njih u ediciji NadrealistiÄka izdanja. Godine 1931. objavljeni su Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogMarka RistiÄa i KoÄe PopoviÄa i Pozicija nadrealizma Marka RistiÄa i DuÅ”ana MatiÄa. Naredne godine izlazi knjiga Anti-zid Marka RistiÄa i Vana Bora, a DuÅ”an MatiÄ, Oskar DaviÄo i ÄorÄe KostiÄ objavljuju Položaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesu. Osim almanaha, druga publikacija, znaÄajna kao platforma za ispoljavanje nadrealistiÄkih stavova, bio je Äasopis Nadrealizam danas i ovde. Äasopis izlazi u Beogradu 1931. i 1932. godine, a izaÅ”lo je ukupno tri broja, sledeÄi idalje ideju direktne saradnje na liniji ParizāBeograd, objavljujuÄi priloge kako beogradskih, tako i francuskih nadrealista. Osim zajedniÄkih, nadrealisti su objavili veÄi broj izuzetno znaÄajnih publikacija, meÄu kojima su Javna ptica (1926) Milana Dedinca, antiroman Bez mere (1928) Marka RistiÄa, Koren vida (1928) Aleksandra VuÄa, knjiga za decu Aleksandra VuÄa i DuÅ”ana MatiÄa Podvizi družine āPet petliÄaā (1933),Turpituda (1938) Marka RistiÄa, sa crtežima Krste HegeduÅ”iÄa, koja je zaplenjena i uniÅ”tena odmah po objavljivanju, kao i mnoge druge.
Casopisi Auto,96 kom. , cena za komplet. Spisak:1970 br.4,1972 br.25,1973 br.1,17 i 22,1974 br.4,1975 br.19,1979 br.6 ,1980 br.26,1981 br.15,1982 br.1983 br.17i 18,1984 br.19 i 22,1985 br.1986 br.15,1987 br.19,1988 br.1989 br.15 i 20,1990 br.25 i 26,1991 br.10 i 20. Postavicu na zahtev broj koji vas interesuje po ceni 330. -Na vise od 10 kom. cena po dogovoru
JAVOR list za zabavu, pouku i književnost 1889, svih 50 brojeva iz te godine. Vlasnik Jovan JovanoviÄ Zmaj, ureÄuje Ilija OgnjanoviÄ, izdaje u Novom Sadu Luka JociÄ. A4 format, naknadno koriÄeno. Korice oÅ”teÄene, listovi požuteli i nekoliko listova ispada iz poveza, sem toga je oÄuvano. k
Äasopis `NOVA MISAO` BROJ 1 JANUAR 1954 MILOVAN ÄILAS: ANATOMIJA JEDNOG MORALA Äuveni PRVI broj politiÄkog Äasopisa NOVA MISAO iz januara 1954 (Äasopis je poÄeo da izlazi od 1. januara 1953. godine), u kome je Milovan Äilas, tada treÄi Äovek moÄne KPJ i države FNRJ objavio legendarni i gromovit Älanak pod naslovom `Anatomija jednog morala` u kome je, bez pardona, naslikao lagodan život tadaÅ”nje politiÄke i partijske vrhuÅ”ke YU partije i države zbog Äega je bio odstranjen sa svih partijskih i politiÄkih funkcija i zbog daljih pisanja protiv jednoumnog komunistiÄkog sistema i kulta liÄnosti JOSIPA BROZA TITA, suÄen i osuÄen na 9 godina robije! Äaspis je ubrzo ugaÅ”en, redakcija rasturena, a Milovan Äilas dopao zatvora! Za svog života Milovana Äilasa ubrajali su meÄu 1OO najznaÄajnijih i NAJUTICAJNIJIH ljudi sveta, a bio je svetski KOMUNISTIÄKI disident broj 1... i to zbog Äega? Milovan Äilas nije imao VI ameriÄku flotu, tenkovske divizije (aluzija na Staljinovo pitanje `A koliko divizija ima Papa`), ni Suhoje, ni nosaÄe aviona !! Njegovo oružje bile su - IDEJE !!! A IDEJE su uvek u istoriji ÄoveÄanstva revolucionisale i menjale SVET i ÄOVEKA, mnogi protagonisti novih ideja Äesto su gubili glave, spaljivani na lomaÄama, ubijani, kažnjavani, zatvarani, muÄeni i Äesto suÄeni i bez suda i optužnice! INKVIZICIJA je radila punom parom, bez obzira na karakter sistema! Ali DŽABA, Ideje niko i nikada nije mogao da zaustavi! P.S. Redakcija Äasopisa je bila `teÅ”ka artiljerija` tadaÅ”nje YU knjževnosti, pažljivo odabrana i sastavljena od partijskih i književnih autoriteta: MILAN BOGDANOVIÄ, DOBRICA ÄOSIÄ, OSKAR DAVIÄO, VLADIMIR DEDIJER (od septembra 1953), BORA DRENOVAC, MILOVAN ÄILAS (kontrolor i partijski ideoloÅ”ki biÄ!), DUÅ AN KOSTIÄ, SKENDER KULENOVIÄ (glavni i odgovorni urednik) i MIHAILO LALIÄ !!! (Mihajlo GruÅ”iÄ) ..................................................................... ÄASOPIS JE AUTENTIÄAN ODLIÄNO OÄUVAN BROÅ UKUPNO 19O STRANA BIBLIOFILSKI PRIMERAK KOLEKCINARSKI PRIMERAK, 1954. Ekstra !!!!!!!!!!!! skk247
Nedeljni list za prosvetne i materijalne interese, izlazio dva puta nedeljno u PanÄevu pod uredniÄkom palicom Jovana PavloviÄa, poznat po svojoj liberalnoj orijentaciji, od odluÄujuÄeg znaÄaja za formiranje nacionalne svesti srpskog življa u oblastima Vojne granice i Å”ire. Fototipsko izdanje veliki projekat Narodne biblioteke Srbije iz 1981. godine. Tiraž 1000 primeraka. Tvrde korice, Äirilica, veliki format oko 30 x 45 cm, sadržaj odliÄno oÄuvan, korice pohabane. UkoriÄeni brojevi: 1 - 38 iz 1869. (prvi broj izaÅ”ao 13. aprila 1869.) 1 - 97 iz 1870. (celo godiÅ”te) 1 - 104 iz 1871. (celo godiÅ”te) 1 - 103 iz 1872. (celo godiÅ”te) 1 - 57 iz 1873. (zadnji broj izaÅ”ao 19. jula 1873.)
str. 16 SvedoÄanstva je književni Äasopis, koji je izlazo desetodnevno u Beogradu 1924. i 1925. godine. izdato ukupno 8 brojeva. Objavljivala su, povodom zajedniÄkih tema ili povoda, tekstove DuÅ”ana MatiÄa, Rastka PetroviÄa, Aleksandra VuÄa, Marka RistiÄa, Tina UjeviÄa i drugih savremenika. Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā. U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvoāo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ : āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu. Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja. RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu. Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe
str. 16 meki povez, naslovna odvojena od rikne i zacepljena gore. vidi scan ! SvedoÄanstva je književni Äasopis, koji je izlazo desetodnevno u Beogradu 1924. i 1925. godine. izdato je ukupno 8 brojeva. Objavljivala su, povodom zajedniÄkih tema ili povoda, tekstove DuÅ”ana MatiÄa, Rastka PetroviÄa, Aleksandra VuÄa, Marka RistiÄa, Tina UjeviÄa i drugih savremenika. Nadrealizam (franc. surrĆ©alisme) je književni i umetniÄki pokret koji nastaje u Francuskoj posle Prvog svetskog rata. Nastavlja dadaizam i njegov buntovniÄki duh, pobunu protiv tradicije, ustaljenih navika i obiÄaja, prezir prema druÅ”tvenim normama, ali za razliku od negatorskog duha dadaizma, istiÄe i svoju pozitivnu i konstruktivnu stranu i ima odreÄeni program. I dadaizam i nadrealizam su pre svega avangardni pokreti. Oba pokreta su delila uverenje da druÅ”tveni i politiÄki radikalizam mora iÄi ruku pod ruku sa umetniÄkom inovativnoÅ”Äu. Iako je jedna od osnovnih odlika nadrealizma prekid sa tradicionalnom književnoÅ”Äu i umetnoÅ”Äu, nadrealizam ipak ima svoje prethodnike. To su pisci koji stvaraju atmosferu straha, tajanstvenu stranu ljudske prirode kao Å”to su Markiz de Sad, Artur Rembo, Gijom Apoliner. PoÄetak nadrealizma vezuje se za ime Andrea Bretona i objavu njegovog āManifesta nadrealizmaā 1924. godine. Oko Bretona se zatim grupiÅ”u i pisci poput Aragona, Elijara, Perea i drugih. Pokretu je pripadao i slikar Salvador Dali. Glasilo nadrealizma bio je Äasopis āLittĆ©raturĆ©ā (āknjiževnostā na srpskom), koji su 1910. osnovali Breton, Argon i Supo. Ovaj Äasopis najpre je bio dadaistiÄki, da bi od 1922. godine, nakon odvajanja Bretona i njegove grupe od Tristana Care, postao Äasopis nadrealista āLa rĆ©volution surrĆ©alisteā (ānadrealistiÄka revolucijaā). Taj Äasopis je izdavao Breton od 1924. do 1929. godine. Breton je objavio tri manifesta nadrealizma, kao i viÅ”e Älanaka i spisa, gde je izrazio glavnu koncepciju pokreta: āManifest nadrealizmaā (1924), āDrugi Manifest nadrealizmaā (1930), āPolitiÄki položaj nadrealizmaā (1935), āUvod u TreÄi manifest nadrealizma ili neā (1942). Svoja shvatanja je primenio u delima poput āIzgubljeni Koraciā (1924), āNaÄaā (1928) i drugi. Automatsko pisanje postaje glavno tehniÄko sredstvo nadrealista. Breton u prvom manifestu preuzima Reverdijevu definiciju slike āpovezivanja dveju manje ili viÅ”e udaljenih realnostiā. Salvador Dali je razvio teoriju o āparanoiÄno-kritiÄkom delirijumuā, Å”to znaÄi āultrasveÅ”Äu otkriti podsvestā. Od kraja 1925. godine nastaje nova etapa u razvoju nadrealizma koji se približava marksizmu. PoÄetnim meÄaÅ”em u razvoju srpskog nadrealizma može se smatrati delovanje beogradskog Äasopisa āSvedoÄanstvaā koji je izlazio u Beogradu od novembra 1924. do marta 1925. godine. Na tragove kojima je nadrealizam bio nagoveÅ”ten nailazi se i neÅ”to ranije, u novoj seriji beogradskog Äasopisa āPuteviā (1923, broj 1-2, sekretar i urednik Marko RistiÄ), mada je taj Äasopis bio revija sa izrazitim obeležjima ekspresionistiÄkog stila. U prostoru delovanja jugoslovenskih književnosti nije postojao dadaizam, ali se u preduzimljivosti Dragana AleksiÄa i akcijama Moni Bulija nazirao dadaistiÄki eksperiment. Srpski nadrealizam nastajao je oslonjen na francuski nadrealizam: Bretona, Aragona i druge i tekao je uporedo s njim. Nadrealizam je otkrivao podsvest, san, iracionalne izvore ljudskog biÄa kao novu realnost. āÄinjenica da su nadrealisti izaÅ”li sa potpunom negacijom osveÅ”tanog, od logike do morala, i da su im se za to odricanje Äinila dopuÅ”tena sva sredstva do skandala, skandalizirala je sa svoje strane graÄanski mentalitet, i ovaj je svim sredstvima reagirao na te perverzne provokacije. Nadrealizam je vreÄao utvrÄeni naÄin miÅ”ljenja, i onda je na uvredu vreÄanjem reagirao. NadrealistiÄko insistiranje na nesvesnome, koje je nadrealiste uputilo na san i odvelo ih automatskom pisanju, ojaÄalo se i oplodilo u susretu sa psihoanalizom i frojdizmom. U toj neminovnosti treba, možda, gledati i razlog daljem razvoju nadrealizma, koji se iz, prvobitnog, individualistiÄkog i idealistiÄkog insistiranja u oblasti iracionalnoga samo radi otkrivanja iracionalnoga kao svrhe za sebe, postepeno preobratio u akciju koja teži da svoja iskustva kolektivno primeni i stavi u službu jednom odreÄenome cilju. Prema tome, nadrealistiÄko osloboÄenje Äoveka odgovaralo bi svemu socijalistiÄkom osloboÄenju druÅ”tva: jedna paralelna i po istim principima revolucija, samo na dva razna plana, socijalni mikrokozmos i socijalni makrokozmos.ā Nadrealizam je pokuÅ”ao da, oslonjen na psihoanalitiÄka otkriÄa, uÄini razumljivijom liÄnost modernog Äoveka. Pomerao je iskustvenu predstavu o svetu. Prikazivao je nepouzdanost oÄigledne istine i logiÄkog zakljuÄivanja, dovodeÄi u vezu, u svojim kolažima, na primer predmetnu pojavnost sa evokativnim siluetama iz proÅ”losti. Krug srpskih nadrealista u svojim traganjima, veÄ u Äasopisu āSvedoÄanstvaā (1924/1925), preko tumaÄenja snova, ili obelodanjivanjem predstava sveta pomerenih liÄnosti, āstvaranjaā umobolnih, gluvonemih, samoubica, lažljivaca, zloÄinaca, otkrivao je domaÄoj literaturi do tada nepoznati ākontinentā. Nadrealisti veruju u snove, u njihove predskazivaÄke moÄi. Äesto naglaÅ”avaju primat snova nad sekundarnoÅ”Äu budnog stanja. NadrealistiÄka poezija podrazumeva oslobaÄanje ljudskog života, zato Å”to omoguÄava bekstvo od robovanja umu i granicama koje se nameÄu realnoÅ”Äu. Iracionalizam koji je veliÄao nadrealizam može se shvatiti kao celovito prihvatanje sila koje deluju ispod glazure civilizacije. NadrealistiÄki poduhvat dvadesetih i tridesetih godina se razvio u krugu beogradskih intelektualaca. Godine 1930. u alamanahu āNemoguÄeā, trinaest pisaca je pisalo proklamaciju o konstituisanju nadrealistiÄkog pokreta. To su bili: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Vane ŽivadinoviÄ Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PetroviÄ i Marko RistiÄ. Kao grupa oni nisu bili jedinstveni. VeÄ u prvom zbirnom delu, posle āNemoguÄegā, āPozicija nadrealizmaā, 1931. godine, izostala su dvojica od trinaest nadrealista. Srpski nadrealizam dostiže najÅ”iru moguÄnost uticaja u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā . Od naroÄitog znaÄaja u tom Äasopisu bio je kritiÄki osvrt na ekspresionizam u srpskoj književnosti. Najzad, u Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā uÄinjene su umesne kritiÄke primedbe na skuÄenost literarnog koncepta āsocijalna literaturaā. To je bio kraj nadrealizma. Srpski nadrealizam u periodu svog delovanja, 1924-1932. uveo je srpsku književnost u vrh evropskog avangardizma. Mnogo kasnije, u intervalu 1952- 1956. godine pojedinaÄno su neki od bivÅ”ih nadrealista (Oskar DaviÄo, Marko RistiÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo) nastojali da ožive i aktuelizuju nadrealizam, ali to viÅ”e nije bio nadrealizam veÄ samo Äežnja za njim. Prvi automatski tekst u srpskoj književnosti, āPrimerā (1924) Marka RistiÄa, nastao odmah po objavljivanju Bretonovog prvog āManifesta nadrealizmaā, trebalo je da posluži kao oÄigledan dokaz o primenljivosti novog metoda pisanja. Sasvim u skladu sa Bretonovom postavkom, ta poetiÄka inovacija je bila liÅ”ena bilo kakvih težnji ka estetizaciji jezika ili ka oblikovanju semantiÄkih struktura. Zato Äe RistiÄ, u kratkoj uvodnoj napomeni, reÄi da je dati tekst āprimer nadrealistiÄkog pisanja, bez ikakve težnje za lepim, za razumljivim, samo je jedan Äist dokument o toku neprimenjene misliā. U toj kratkoj napomeni srpski nadrealista je istakao dve Äinjenice važne za razumevanje prave prirode automatskog teksta. S jedne strane, naglaÅ”ava kako je dobijeni tekst jedinstven i nepromenjiv. Time je, reklo bi se, demonstrirao kako je moÄ kreativne maÅ”te, taÄnije automatskog pisanja, toliko iznad racionalne kontrole, da ova druga nije imala nikakvih moguÄnosti da na dobijenom tekstu interveniÅ”e i bar malo ga izmeni. S druge strane, RistiÄ istiÄe kako je semantiÄki uÄinak automatskog teksta moguÄe odrediti tek naknadno, u aktu Äitanja, buduÄi da ga u aktu stvaranja nije bilo, odnosno da autor niÅ”ta odreÄeno i smisleno nije hteo da kaže. Ako nema intencionalnog znaÄenja, onda ima, ili može da ima, receptivnog znaÄenja. U automatskom tekstu kao āneprimenjenoj misliā, RistiÄ, oÄigledno, prepoznaje zanimljivo i neoÄekivano nizanje slika, tj. svedoÄanstvoāo njenoj igri slikama kojima se tek a posteriori može naÄi simboliÄki smisao i moguÄnost poetske deformacije stvarnostiā. U poeziji, kao i u poetici Gijoma Apolinera i njegovih nadrealistiÄkih naslednika, izražen je jedan oblik temporalnosti: reÄ je o oniriÄkom vremenu, koje vuÄe korene iz antiÄkog orfizma. Fenomen vremena, baÅ” kao i fenomen sna, fundamentalan je i za apolinerovski i za nadrealistiÄki simbolizam: susreÄu se u ideji privilegovanog trenutka, nazvanog kairos po helenistiÄkom božanstvu. U kairosu, psihiÄka transcedencija postaje imanencija pesme ā oniriÄka stvarnost, fantazmagoriÄna stvarnost, stvarnost u kojoj želje ukidaju linearno vreme i empirijski prostor. U relativno kratkom periodu, od kraja 1924. do 1926. godine, izgraÄena su dva modela nadrealistiÄkog automatskog teksta. Primarna poetiÄka intencija nadrealistiÄkog automatskog pisanja bila je, neosporno, usmerena ka razotkrivanju novih moguÄnosti samog jeziÄkog izraza kao osnovnog vida oslobaÄanja modernog Äoveka. NeobiÄno je, meÄutim, to Å”to pisci srpskog automatskog teksta u velikoj meri poÅ”tuju sintaksu sopstvenog jezika. Sintaksa je, naime, najoÄigledniji prostor u kome se oÄitava delovanje logike, misli i smisaonog poretka uopÅ”te. U svakom sluÄaju, bez obzira kako razotkrivali unutraÅ”nje finese automatskog teksta, jasno je da njegov efekat ne treba primarno da bude meren estetskim vrednostima: njegova svrha, konaÄno, nije ni bila da izgradi relevantnu književnu praksu nego da, pre svega probudi skrivene kreativne potencijale Äoveka modernog doba. Ako je srpska književnost u dugom vremenskom nizu stekla stvaraoce poput Vaska Pope, Miodraga PavloviÄa, Branka MiljkoviÄa, Borislava RadoviÄa, Milorada PaviÄa, Aleka VukadinoviÄa, Milutina PetroviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa, Branka AleksiÄa, NebojÅ”e VasoviÄa, Lasla BlaÅ”koviÄa i drugih, koji su prepoznali i reaktuelizovali nadrealistiÄko nasleÄe, pa posredno i postupak automatskog pisanja, kao i Äitav niz raznovrsnih tipova diskursa, ukljuÄujuÄi i diskurs ludila, onda možemo ustanoviti postojanje dovoljne vremenske i kreativne distance da se u svim segmentima nadrealistiÄkog nasleÄa može distinktivno govoriti. U Äasopisu āStožerā 1931. godine poÄela je diskusija izmeÄu socijalnih pisaca i beogradskih nadrealista. Dodirne taÄke u druÅ”tvenim stavovima istiÄe Janko ÄonoviÄ : āSve VaÅ”e Å”ibe koje se odnose na proÅ”lost, na druÅ”tvo i duh oko nas dijelim. Sve Å”to postoji u VaÅ”em ruÅ”enju postoji i u mojemu. ZnaÄi, mi smo ipak danas najbliži jedni drugima.ā Pre svega, zajedniÄka im je bila ocena druÅ”tvenog poretka, njegova nepodnoÅ”ljivost i neodrživost. I jedni i drugi su u svojim polaznim pozicijama naglaÅ”avali da prihvataju dijelektiÄki materijalizam kao metod, a marksizam kao svoju osnovnu druÅ”tveno-idejnu platformu. Civilizaciju u kojoj su nastali nadrealisti su negirali kao celovitost zbog njene bremenitosti protivureÄnostima, a svoj položaj i sebe, kao intelektualce formirane u druÅ”tvu koje negiraju, sagledavali su kao izraz propadanja jedne druÅ”tvene strukture. Svest o svome druÅ”tvu i svoju sudbinu intelektualaca nadrealisti su otkrivali usvajajuÄi metodoloÅ”ke tekovine Frojdove psihoanalize i povezujuÄi ih sa dijalektiÄkim materijalizmom. ZadržavajuÄi se na nadrealistiÄkom shvatanju oslobaÄanja podsvesti i njenom ukljuÄivanju u službu dijalektike, Hanifa KapidžiÄ-OsmanagiÄ kaže da beogradski nadrealisti āzahtijevaju da dijalektiÄki metod, koji je dotad bio izuÄavan samo u domenu svijesti, bude proÅ”iren na istorijsku, afektivnu, iracionalnu dijalektiku.ā Taj novi domen ljudske stvarnosti nadrealisti su zahvatili da bi pokazali složenost problematike etiÄkih merila i relativnost normi koje su ustaljene u druÅ”tvu, kao i nedovoljnost tih merila da budu izraz stvarnog morala u njegovoj heterogenosti. SuÅ”tinu morala, prema miÅ”ljenju nadrealista, saÄinjavaju tako razliÄiti, a bliski elementi kao Å”to su nagon, želje i stvarnost. U tome oni daju primat Äovekovom htenju, jer je, u stvari, htenje, želja ljudska, ono Å”to pokreÄe, stvara i ruÅ”i svetove, ona je revolucionarni faktor. Nadrealisti umetnost poistoveÄuju sa moralnim Äinom, jer ona u svojoj suÅ”tini nosi zahtev za promenom. Uporedo sa diskusijom u āStožeruā, delimiÄno i njoj kao prilog, poÄela je autokritika nadrealizma. Smisao autokritike je proizilazio iz nastojanja da se usavrÅ”i nadrealistiÄki spoj metoda psihoanalize i dijalektiÄkog materijalizma, i na osnovu analize i otkriÄa prevazilaze se ranija glediÅ”ta. U vreme monarhistiÄke diktature u Jugoslaviji, a naroÄito poslednjih godina nadrealistiÄkog pokreta (1932-1933), beogradski nadrealisti su kao pojedinci zauzimali stavove koji su znaÄili njihovo opredeljivanje za praktiÄnu akciju u aktuelnim druÅ”tvenim pojavama svoje sredine. Neki su se ukljuÄili u revolucionarni pokret i bili Älanovi KomunistiÄke partije Jugoslavije. Zbog svoje druÅ”tvene aktivnosti bili su 1932. uhapÅ”eni Oskar DaviÄo, ÄorÄe KostiÄ, KoÄa PopoviÄ, ÄorÄe JovanoviÄ, DuÅ”an MatiÄ i Aleksandar VuÄo. Oskar DaviÄo, pa onda i ÄorÄe JovanoviÄ su osuÄeni na robiju. Tako se pokret nadrealizma polako ugasio. U idejnom, kreativnom i praktiÄnom odnosu prema životnoj stvarnosti zaÄeÄe se klica neslaganja meÄu nadrealistima, Å”to Äe prouzrokovati krah pokreta. Pokretu socijalne književnosti priÅ”li su: ÄorÄe JovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Aleksandar VuÄo i DuÅ”an MatiÄ. Marko RistiÄ se nasuprot njima zalagao za umetniÄke principe bliske nadrealizmu i borio se protiv vulgarizacije književnosti. Oskar DaviÄo i Milan Dedinac se posebno izdvajaju i Äine most izmeÄu dva krila bivÅ”ih pripadnika beogradske nadrealistiÄke Å”kole. Oni su se druÅ”tveno aktivirali, Äak i saraÄivali u publikacijama koje su ureÄivali socijalistiÄki pisci, ali su u svojim poetiÄkim ostvarenjima zadržali nadrealistiÄke prizvuke. Petar PopoviÄ, ÄorÄe KostiÄ i Vane ŽivadinoviÄ Bor posle 1932. viÅ”e ne uÄestvuju aktivno u druÅ”tvenom i umetniÄkom životu. Razlaz na literarnom planu znaÄi i kraj delovanja beogradskog kruga nadrealista. Nadrealizam, sa svoje strane, poÄiva na veri u viÅ”u realnost odreÄenih formi asocijacija koje su bile pritisnute, kao i na veri u moÄi sna i slobodnoj igri reÄi. Upravo susret dalekih, logiÄki zapravo nespojivih realnosti, koje Breton u svom manifestu navodi kao bitnu karakteristiku nadrealistiÄke poetike, predstavlja osnovni sistem na kojem poÄiva nadrealistiÄki i imaginarni svet. U njemu je projektovano nastojanje da se u potpunosti literarno dovrÅ”i rehabilitacija iracionalnog. To Å”to se obiÄno postiže preko snova, halucinacije, ili u automatskom pisanju, i Å”to treba da bude nadrealno, zapravo je podsvesno. Prvi zajedniÄki nastup nadrealista bio je almanah āNemoguÄe ā LāImpossibleā (1930), koji izlazi u Beogradu sa manifestom pokreta koji potpisuju trinaestorica Älanova grupe: Aleksandar VuÄo, Oskar DaviÄo, Milan Dedinac, Mladen DimitrijeviÄ, Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor, Radojica ŽivanoviÄ Noe, ÄorÄe JovanoviÄ, ÄorÄe KostiÄ, DuÅ”an MatiÄ, Branko MilovanoviÄ, KoÄa PopoviÄ, Petar PopoviÄ i Marko RistiÄ. Nakon manifesta sledi anketa āÄeljust dijalektikeā, a zatim i stihovi i prozni tekstovi, kritika, izjave umetnika, i drugi sadržaji, praÄeni vizuelnim materijalom i likovnim prilozima Älanova grupe. U almanahu, osim beogradskih nadrealista, saraÄuju i francuski nadrealisti Andre Breton, Pol Elijar, Benžamin Pere, Luj Aragon, Rene Å ar i Andre Tirion. Prvi broj Äasopisa francuskih nadrealista āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (Nadrealizam u službi revolucije) donosi tekst posveÄen osnivanju grupe srpskih nadrealista i njihovom manifestu. Nakon almanaha āNemoguÄeā, usledilo je viÅ”e publikacija nazvanih ānadrealistiÄka izdanjaā. IzmeÄu ostalih to su Pozicija nadrealizma (1931), āNadrealizam danas i ovdeā (1931-1932), āNacrt za jednu fenomenologiju iracionalnogā (1931) KoÄe PopoviÄa i Marka RistiÄa, āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1932) Oskara DaviÄa, ÄorÄa KostiÄa i DuÅ”ana MatiÄa, āAnti-zidā (1932) Vana ŽivadinoviÄa Bora i Marka RistiÄa i āJedan nadrealistiÄki odgovor` koji potpisuje viÅ”e autora. U drugoj znaÄajnoj nadrealistiÄkoj publikaciji, Äasopisu āNadrealizam danas i ovdeā, osim beogradskih nadrealista (VuÄo, DaviÄo, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, RistiÄ, MatiÄ, KostiÄ, K. PopoviÄ, P. PopoviÄ), priloge i tekstove objavljuju i nadrealisti iz Francuske, Dali, Breton, Å ar, Krevel, Elijar, Ernst, Tangi i Cara. Likovne priloge objavljuju i Alberto Äakometi i Huan Miro. Äasopis prestaje da izlazi nakon tri objavljena broja. Srpski nadrealisti saraÄuju i u publikacijama francuske grupe, kao na primer u 3. broju Äasopisa āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), gde objavljuju āPoziciju nadrealizmaā pod naslovom āBelgrade, 23 dĆ©cembre 1930ā. Potpisnici su DaviÄo, Dedinac, Vane Bor, ŽivanoviÄ Noe, JovanoviÄ, KostiÄ, MatiÄ, KoÄa i Petar PopoviÄ, Marko RistiÄ i Aleksandar VuÄo. Godine 1932., u UmetniÄkom paviljonu Cvijeta ZuzoriÄ u Beogradu, izložbu nadrealistiÄkih slika sa nadrealistiÄkim izdanjima prireÄuje Radojica ŽivanoviÄ Noe. Iste godine, zbog revolucionarnih i nadrealistiÄkih aktivnosti, Oskar DaviÄo je uhapÅ”en u BihaÄu, a ÄorÄe JovanoviÄ i KoÄa PopoviÄ u Beogradu. Kazne izdržavaju u Sremskoj Mitrovici, gde neki ostaju i viÅ”e godina. Rene Krevel, francuski nadrealistiÄki pesnik, objavljuje tim povodom Älanak u Å”estom broju glasila francuskog nadrealistiÄkog pokreta āLe surrĆ©alisme au service de la rĆ©volutionā (āNadrealizam u službi revolucijeā), pod nazivom āDes surrĆ©alistes yougoslaves sont au bagneā (āJugoslovenski nadrealisti na robijiā). Salmon Moni de Buli (Salmon Monny de Boully) Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo (1909-1989) nadmaÅ”io je sve ostale snagom talenta, plodnoÅ”Äu i Å”irinom uticaja. Kao pesnik se pojavio rano. Prvu pesmu objavio je kao gimnazijalac (1925). MeÄu nadrealistiÄkim izdanjima nalaze se dve njegove knjižice pesama i poetskih tekstova: āTragoviā (1928) i āÄetiri strane sveta i tako daljeā (1930), pesma u prozi āAnatomijaā (1930) i broÅ”ura āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā (1930), koju je napisao zajedno s DuÅ”anom MatiÄem i ÄorÄem KostiÄem. U njegovoj najranijoj poeziji sve je podreÄeno eksperimentu, istraživanju moguÄnosti pesniÄkog izraza, primeni naÄela automatskog pisanja. Najpotpuniji izraz DaviÄo je dostigao u socijalnoj fazi, kada je nadrealistiÄka pesniÄka iskustva stavio u službu revolucionarne angažovanosti. āDaviÄo je siÅ”ao sa Olimpa nadrealizma u socijalnu poezijuā, napisao je jedan kritiÄar s levice povodom izlaska njegove knjige Pesme (1938). Bila je to, meÄutim, sasvim osobena socijalna poezija, puna maÅ”tovitih slika, verbalnog humora, igre reÄima, erotike. Iako s neutralnim naslovom, ova zbirka je, kao i sve naredne, tematski kompaktna. DaviÄo se kao prozni pisac razvio u ratu i nakon rata. Objavio je najpre ratni dnevnik āMeÄu Markosovim partizanimaā (1947), a zatim viÅ”e knjiga putopisne, esejistiÄke i polemiÄke proze, deset romana i zbirku pripovetka āNežne priÄeā (1984). [14] RoÄen je u Å apcu, u jevrejskoj ÄinovniÄkoj porodici. Studirao je u Parizu, a diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Jedno vreme radio je i kao profesor u Prvoj muÅ”koj gimnaziji u Beogradu. Umro je u Beogradu 1989. godine. Milan Dedinac (1902-1966) najizrazitiji je lirik meÄu nadrealistima. SliÄno Crnjanskom, iako na drugi naÄin, on je sledbenik tvorca srpske lirske pesme Branka RadiÄeviÄa. Nije pisao mnogo, skoro Äitav njegov pesniÄki rad sabran je u knjizi āOd nemila do nedragaā (1957). Bavio se i pozoriÅ”nom kritikom. VeÄ posle prvih pesama koje je Dedinac objavio kritika je istakla lirizam, neposrednost i muzikalnost kao njegova osnovna obeležja. U svom pesniÄkom razvoju iÅ”ao je obrnutim putem od onog koji su proÅ”li Crnjanski i drugi ekspresionisti. Zaokret od apstraktnog lirizma ranih pesama k poeziji stvarnosti poÄinje s poemom āJedan Äovek na prozoruā (1937). Osnovna je situacija simboliÄna: pesnik je na prozoru, taÄnije iza zatvorenog prozora, i posmatra oluju Å”to besni po gradu. On kao da se s mukom odvaja od zatvorenog i bezbednog sveta u kojem je do tada živeo, okreÄe se svetu izvan sebe, uranja u spoljna zbivanja, žudi za susretima i davanjem. Dok je u ovoj poemi data situacija Äoveka koji posmatra nepogodu, u narednoj zbirci, āPesme iz dnevnika zarobljenika broj 60211ā (1947), imamo situaciju Äoveka u nevremenu, dramu Äovekovog pada u stvarnost. RoÄen je u Kragujevcu, a umro u Opatiji. Bio je u braku sa Radmilom BunuÅ”evac. PohaÄao je TreÄu muÅ”ku gimnaziju. U jednom trenutku svoje karijere bio je glavni urednik dnevnog lista āPolitikaā. TakoÄe, jedno vreme je bio umetniÄki direktor Jugoslovenskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu. Mladen DimitrijeviÄ (Dimitrije Dedinac) LjubiÅ”a JociÄ ÄorÄe JovanoviÄ (pesnik) ÄorÄe KostiÄ Slobodan KuÅ”iÄ DuÅ”an MatiÄ DuÅ”an MatiÄ (1898-1980), pesnik i mislilac, s intelektualnim i filozofskim težnjama. Kao stvaralac, on nije najviÅ”e dao u mladosti, nego u zrelom dobu. Do rata se javljao u Äasopisima (od 1923), a u zasebnim izdanjima samo kao koautor. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je u pedeset i Äetvrtoj, a prvu pesniÄku knjigu, āBagdalaā (1954), u pedeset i Å”estoj godini života. Od tada do smrti bio je veoma plodan u obe oblasti, i poeziji i esejistici. Kao i dugi nadrealisti, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. Iako MatiÄ kao misaoni pesnik proizlazi viÅ”e iz evropske nego iz domaÄe tradicije, opet se nameÄe poreÄenje izmeÄu njega i drugih naÅ”ih pesnika intelektualaca, pre svih Sterije i RakiÄa. MatiÄeva esejistika pripada takoÄe najveÄim delom poznom periodu njegovog stvaranja. Od posebnih knjiga tu se izdvajaju: āAnina balska haljinaā (1956), āNa tapet danaā (1963), āProplanak i umā (1969) i dr. U njima je razvio prepoznatljiv stil. On piÅ”e lako, leprÅ”avo, skaÄuÄi slobodno s predmeta na predmet, reÄenicom uvek jasnom i preciznom, bez iÄeg suviÅ”nog, kitnjastog. U njegovim esejima, obiÄno malim po obimu, nalazimo tipiÄnu francusku ležernost, ali i dosta povrÅ”nosti i neobaveznosti, umesto teorijskih uopÅ”tavanja. RoÄen je u graÄanskoj porodici u Äupriji. Studirao je u Parizu, na FiloloÅ”kom fakultetu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao profesor filozofije u gimnaziji. Posle dva politiÄka hapÅ”enja, penzionisan je bez osude. Umro je u Beogradu. Branislav Branko MilovanoviÄ Rastko PetroviÄ KoÄa PopoviÄ Petar PopoviÄ Risto RatkoviÄ Marko RistiÄ Marko RistiÄ (1902-1984), kao i drugi nadrealisti, pisao je poeziju (āOd sreÄe i od snaā (1925); Nox microcosmica (1956)), ali mu je pesniÄki rad ostao u senci obimne esejistike i književne kritike. ZahvaljujuÄi njima, a ne poeziji, on zauzima jedno od veoma istaknutih mesta u naÅ”oj književnosti 20. veka. Od njegovih mnogobrojnih knjiga iz tih oblasti izdvajaju se: āKnjiževna politikaā (1952) i āIstorija i poezijaā (1962). U obema su uglavnom sadržani radovi iz meÄuratnog perioda, u prvoj književne kritike, a u drugoj eseji o naÄelnim pitanjima. U Äitavom svom radu, i onom iz doba nadrealizma i onom kasnijem, RistiÄ je ostao privržen osnovnim nadrealistiÄkim stavovima o prirodi i funkciji književnosti i umetnosti. Njih je zastupao s viÅ”e strasti i istrajnosti nego ijedan drugi predstavnik ovog pokreta. RoÄen je u staroj i uglednoj porodici akademika Jovana RistiÄa. Å kolovao se u Srbiji i Å vajcarskoj. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je oženjen Å evom ŽivadinoviÄ sa kojom je imao Äerku Maru, a zanimljivo je to da su im kumovi bili Aleksandar VuÄo i njegova supruga Lula. Upoznao je Bretona i francuske nadrealiste za vreme boravka u Parizu, gde je nastao i ciklus kolaža La vie mobile. Zajedno sa Å evom kupio je sliku Maksa Ernsta Sova (Ptica u kavezu), koja se danas nalazi u kolekciji Muzeja savremene umetnosti, Beograd. Jelica ŽivadinoviÄ - Å eva RistiÄ DuÅ”an Duda TimotijeviÄ Aleksandar VuÄo Aleksandar VuÄo (1897-1985) kao pisac se veoma razlikuje i od MatiÄa i od drugih nadrealista. Javio se u ranim 20-im godinama pesmama koje lirskom mekoÄom i melodioznoÅ”Äu podseÄaju na Crnjanskog. U doba nadrealistiÄkog pokreta objavio je tri poeme: āHumor Zaspaloā (1930), āNemenikuÄeā (1932) i āÄirilo i Metodijeā (1932). U njima je raskid s konvencijama tradicionalnog pesniÄkog jezika doveden do krajnosti. One su pune verbalnih dosetki, igri reÄima, kalambura, smelih improvizacija, bizarnih i vibrantnih spojeva reÄi, āizvan protektorata razumaā, kako je primetio pesnik. Poema āHumor Zaspaloā vrhunac je te poezije apsurda i alogiÄnosti, najozloglaÅ”enije naÅ”e moderno pesniÄko delo, neka vrsta āKralja Ibijaā srpske poezije. GraÄena je na humorno-burlesknim sintagmatskim spojevima, na zvuÄnim podudaranjima bez smisla, nasuprot smislu ili Äak u inat smislu, na neobiÄnim rimovanjima, ponekad bliskim naÄinu na koji dete doživljava svet. Posle ovih dela izaÅ”la je poema za decu āPodvizi družine `Pet petliÄa`ā(1933), VuÄovo, možda, najuspeÅ”nije pesniÄko ostvarenje. Od svih nadrealista VuÄo se najranije okrenuo romanu. Njegov prvi roman āKoren vidaā (1928) izrazio je lirsko delo satkano od autobiografske graÄe postupkom prilagoÄenim logici sna.[14] RoÄen je u trgovaÄkoj porodici. ZavrÅ”io je gimnaziju u Nici i upisao pravni fakultet u Parizu. VenÄao se sa Julkom SimeonoviÄ u Parizu, sa kojom je dobio dva sina, ÄorÄa i Jovana. Radio je i kao upravnik filmskog preduzeÄa Jugoslavija, a kasnije i kao direktor Zvezda filma, i Avala filma. Julijana Lula VuÄo Nikola VuÄo Stevan ŽivadinoviÄ - Vane Bor Radojica ŽivanoviÄ Noe
Na prodaju kolekcija pretežno dnevnih i par nedeljnih izdanja koja su izlazila tokom NATO agresije na SRJ 1999. godine. Kolekcija sadrži: - Dnevni list āPolitikaā, izdanja za 25.03., 27.03.,13.04. - Dnevni list āVeÄernje novostiā, izdanja za 28.03.,29.03.,03.06. - Dnevni list āBlicā, izdanja za 25.03.,26.03.,19.04.,23.04.,24.04.,26.04.,27.04.,29.04.,30.04.,01.05.,02.05.,03.05.,05.05.,06.05.,07.05.,08.05.,09.05.,10.05.,11.05.,12.05.,13.05.,15.05.,04.06.,05.06.,10.06. - Dnevni list āGlas javnostiā, izdanja za 03.04.,04.04. - Dnevni list āDanasā, izdanja za 24.03.,03.04.,14.05. - Nedeljnik āVremeā, izdanje za 3.04. - Nedeljnik āNedeljni telegrafā, izdanje za 19.05. - Nedeljnik āRatni svedokā, izdanje za 20.04. Ukupno 38 razliÄitih izdanja, āBlicā,āVeÄernje novostiāi āNedeljni telegrafā su delom Å”tampani u koloru, ostala izdanja crno/bela, svi primerci su u pretežno veoma dobrom stanju, negde je reÅ”ena ukrÅ”tenica, na jednoj naslovnoj āBlicaā ima mala žvrljotina, u principu generalna oÄuvanost je veoma dobra. PlaÄanje liÄno ili uplata na tekuÄi raÄun + troÅ”kovi dostave Ne Å”aljem pouzeÄem, niti u inostranstvo Za sva pitanja stojim na raspolaganju. tagovi: agresija NATO, rat 1999, Slobodan MiloÅ”eviÄ, Kosovo, Target, Bil Kinton, 24. mart 1999., ratno izdanje, ratna Å”tampa
Kao novi Moze pojedinacno koji vam treba po dogovoru. Svet kompjutera 2004. brojevi 4, 6, 7, 12 Svet kompjutera 2005. brojevi 1, 5, 7, 8, 10, 11, 12 Svet kompjutera 2006. brojevi 2, 3, 5, 6, 7 Svet kompjutera 2007. brojevi 1, 5, 6, 7, 10, 11 Svet kompjutera 2008. brojevi 4, 5, 6, 7 Svet kompjutera 2011. brojevi 1
IDEJE ZENITISTIÄKOG POKRETA U SRPSKOJ KULTURI `LJUBOMIR MICIÄ` I NJEGOV ROMAN `BARBAROGENIJE DECIVILIZATOR` mr JASMINA NIKOLIÄ TOKOVI ISTORIJE 1-2/2004 BEOGRAD 2 O O 4 R e f e r e n c e Ideje zenitistiÄkog pokreta u srpskoj kulturi Kultura u Kraljevini Jugoslaviji Umetnost i politiÄka represija Diplomate - Akteri i analitiÄari kraja SFRJ .......................................................... BROÅ LATINICA 24 cm 256 STRANICA NEKORIÅ ÄENO GARANCIJA PERFEKT Ekstra *********
AVANGARDA DADA 1902-1918 NEW MOMENT Broj 5 / 1996 R e f e r e n c e Dragan ALEKSIÄ: Pismo Tzari Rade LeposaviÄ: Dada Clipping, I deo Irina SubotiÄ: ZaÅ”to zenitizam ne može da bude (samo) srpski? GOJKO TEÅ IÄ: 4 = 1 Mileta PRODANOVIÄ: NadrealistiÄka AKUSTIKA Dejan SretenoviÄ: RoÄenje avangarde iz duha Mitzschea Dubravka KneževiÄ: Robert Wilson u Beogradu Svetislav TodoroviÄ: ProzraÄna buduÄnost ili pecanje ptica Vasa PAVKOVIÄ: Ekaterina Velika D.D. EÄimoviÄ: Vreme i dinamika slike Pavle Levi & David Powel: Jonas Mekas Marina MartiÄ: TRUSTNO 1 Mira OtaÅ”eviÄ: Centrifugalni igraÄ svome dvojniku Milan ÄurÄiÄ: pesme i manifest Sava PopoviÄ u Muenchenu; druži se sa Kandinskim, Taljinom i Gaboom Dimitrije MITRINOVIÄ: EstetiÄke kontemplacije Gavrilo PRINCIP ubija Franju Ferdinanda: poÄetak I svetskog rata Stanislav VINAVER: Pantologija novije srpske pelengirike Rastko PetroviÄ Todor ManojloviÄ Antun Branko Å IMIÄ Ljubomir MICIÄ Branko Ve POLJANSKI Marko RistiÄ Bogdan PopoviÄ Dada-Tank Dada-Jazz ........................................................... Pažnja !!! Pažnja !!! Pažnja !!! ... FantastiÄan broj New Momenta o nadrealistiÄkom pokretu DADA 19O2 - 1941. !!! Glavni urednici: Bogdan TirnaniÄ i Branko VuÄiÄeviÄ Vlasnik: Äuveni DRAGAN SAKAN ... SvakŠ ŠŗŠ bude vlasnik /o v o g/ broja New Momenta (5/96) treba da zna da je broj veÄ /b i b l i o f i l s k i/ i da u sebi nosi kovertiranu ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ½Ń vrednost od bar 3OO evra, koja Äe u buduÄnosti samo rasti !!! ZaÅ”to? Zato Å”to je/su u pitanju: FantastiÄni autori FantastiÄna tema FantastiÄan dizajn FantastiÄne slike FantastiÄne ilustracije FantastiÄni tekstovi FantastiÄna oprema Izvrsan papir dadaistiÄkA magijA !!! Jednom reÄju: e k s t r A !!! BroÅ” Ilustracije Slike Latinica 1 1 O stranica NEKORIÅ ÄENO perfekT garancijA kondicijA: 1O P.S. Ovo je broj NEW-a koji imatE ili nematE, treÄe nemA !!! D A D A !!!