Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 1025 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Epska poezija
62558) SVOBODIJADA fototipsko izdanje , Petar II Petrović Njegoš , Cetinje 1967 , Rukopis Njegoševe Svobodijade/ Svobodijada - Fototipsko izdanje prema rukopisu koji se čuva u Državnoj javnoj biblioteci Saltikova- Ščedrina u Lenjingradu. 1967. Priredio i predgovor napisao dr Niko S. Martinović. Petar II Petrović Njegoš: SVOBODIJADA Njegošev epski spev u deset pevanja, `Svobodijada`, u duhu `Ilijade`, opeva crnogorske pobede nad Turcima i Francuzima, Njegoš je napisao ep „Svobodijada“ 1835. godine, koji nije objavljen. tvrd povez, format 17 x 24 cm , ćirilica, 25 + 191 strana ,
Maja Solar / Vladimir Stojnić / Jelena Anđelovska / Vitomirka Trebovac / Branislav Živanović / Ivana Maksić / Goran Živković / Bojan Vasić / Vladimir Tabašević / Anja Marković / Srđan Gagić / Maša Seničić / Radmila Petrović / Dejan Kanazir Priredio Stevan Bradić. „Kakva se poezija danas piše? Ko su pesnici i pesnikinje koji još uvek i uprkos svemu istrajavaju u ovom neobičnom poslu, koji je možda najkompleksniji način da se suočimo sa svetom oko sebe i sa nama samima? U vremenima kakva su naša, u kojima dominira govor medija i interneta, kao da više nema prostora da se začuje pesnička reč. Neki čak smatraju da je prošlo vreme poezije, a možda i same umetnosti. Da li to znači da su nam jedino ostali tržni centri, kupovina i prodaja, a da vredi samo ono što na sebi nosi cenu? U ovakvom svetu više ne može biti reči o našoj ljubavi, strasti, ogorčenju, očaju, bedi, borbi, radosti i nadi da je drugi svet moguć. Poezija zastupljena ovim izborom, međutim, svedoči o pomenutim stvarima. Ako je već tako, onda ona predstavlja logičnu pobunu protiv sveta koji ju je poništio, poništavajući i nas same. Ova poezija to čini na različite načine, ponekad ozbiljno, a ponekad sa humorom, ali uvek sa nepokolebljivim uverenjem i jezičkom veštinom koja predstavlja autentični razvoj sposobnosti našeg jezika da progovori o stvarnosti u kojoj smo se zatekli. Upravo zato je moramo čitati.“ – Stevan Bradić
Ovo je Nađina zbirka ljubavne poezije i večne borbe. Ona diže čašu muškom i ženskom. Nazdravlja kukavičluku u borbi za zgužvanu postelju. Bitke njenih neimenovanih junaka su brojne, reprizne, ali uvek premijerne. Nađini muškarci ujedaju, laju i ostavljaju, a žene su krst u ruci nevernika, nepoznanice, ljubavnice ili dobre drugarice. Nađini ljubavni parovi su besne nemani, neukalupljene zveri željne toplih suparničkih bedara i butina, kafe sa Preverom, orade u Dubrovniku i uvek, iznova i iznova, tonu poput Atlantide. Kako u toj večnoj borbi držati glavu iznad vode?
Izbor iz poezije. „Pesma nije život, niti pesnikov život, ona je paralelna životu[...] Ona samu sebe stvara, preuređuje se iznutra, svojim vlastitim krvotokom se hrani, sprečava da išta u nju uđe i oduzme joj dah. Zaštićena je od korozije vremena. Spolja je fosil, iznutra živi organizam. Ničemu ne može da služi, jer sve njoj služi“, rekao je Branko Miljković, pesnik za kojim su ostali neizbrisiv trag u srpskoj poeziji i zagonetna smrt. Objavio je zbirke „Uzalud je budim“ (1957), „Smrću protiv smrti“ (1959, sa Blažom Šćepanovićem), „Vatra i ništa“ (1960, Oktobarska nagrada), „Poreklo nade“ (1960) i „Krv koja svetli“ (1961), ali je mnogo pesama ostalo i van tih zbirki. Stvarajući od reči i stihova simbole koji dobijaju svoju stvarnost, naseljavajući svet tim realizovanim slikama, Miljković je uzdigao hermetičnu poeziju do bitnog elementa koji ispunjava naše živote. A to je moguće samo pomoću plamtećih reči, goruće tradicije i saživljavanja s ništavilom. „On, unuk simbolista i nadrealista, kako je sam za sebe govorio, svojom sudbinom učinio je pesništvo ’dostignućem krajnje lepote i nezamenljivosti’.“ – Božidar Šujica „Branko Miljković (1934–1961) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan ’princem poezije’ i odmah svrstan u red velikih pjesnika.“ – Mirko Kovač
Izbor iz poezije Postoje pesnici od kojih se nikada nećemo i ne možemo odvojiti. Takav je trag ostavio za sobom Ivan V. Lalić (1931–1996), jedan od najvećih srpskih pesnika. U Lalićevoj poeziji nailazimo na antičke mitove, stare italijanske pesničke forme, vizantijsko i nacionalno nasleđe, intimu i kanonske stihove. Lalić spada u najprevođenije srpske autore jer je razumljiv na brojnim jezicima ovog sveta. Izbor dela Glas koji peva u vrtovima donosi svu njegovu veličinu, pokazuje raskoš formi i otkriva sve vrednosti koje isijavaju iz poetskog jezgra srpskog jezika i srži različitih kultura, od nacionalne do vizantijske i mediteranske.