Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
51-75 od 804 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
5,000 din - 6,499 din
VIŠA MATEMATIKA. PRVI DEO: DIFERENCIJALNI RAČUN, izradio po Dr. E. Hristofelu, profesor na ciriškoj politehnici, Pajo Miljković, inženjer, Državna štamparija, Beograd, 1870. Originalni meki papirni povez. Vrlo dobra očuvanost, korica malo iskrzana od starosti, listovi bez oštećenja, na par mesta ima markerom precrtanih pečata (?), a na prednjoj korici pečat sa grbom Srbije i natpisom `DRŽAVA OTKUPILA`; sadrži i dva pečata prethodnih vlasnika. Jezik srpski, ćirilica, 4+204 str. Veoma retko, pogotovo u originalnom mekom povezu.
Deutsches Weihnachtsbuch: Eine Sammlung der schönsten und beliebtesten Weihnachtsdichtungen in Poesie und Prosa Hausbücherei der Deutschen Dichter-Gedächtnis-Stiftung, 20. und 21. Band Vorbemerkung von Otto Ernst Hamburg-Grossborstel, 1906 Pismo: gotica 18,3cmX12,8cm, 413 str, tvrdi povez, 508g Knjiga je vrlo dobro očuvana s obzirom na godinu izdanja. Korice su pohabane, a stranice požutele. Prve dve naslovne stranice su malo zacepljene. Na prednjoj korici je naslov uokviren i podvučen drvenim bojicama. Pogledajte fotografije. Mogu fotografisati dodatno po zahtevu.
Venecija 1928. XLII str. teksta + 60 reprodukcija na tablama koje su štampane jednostrano tiraž 800 primeraka - ovo je primerak 42 korice su oštećene kao što se vidi na fotografijama papir požuteo na stranici sa naslovom posveta Slanje van Srbije nije moguće Sending abroad is not possible
Аутор - особа Vojnović, Lujo Наслов Dubrovnik i Osmansko carstvo / po arhivalnijem ispravama napisao Lujo Knez Vojnović. Knj. 1, od prvoga ugovora s Portom do usvojenja Hercegovine : (1365.-1482.) Врста грађе књига ; одрасли, озбиљна (није лепа књиж.) Језик српски, латински, италијански Година 1898 Издавање и производња Beograd : Srpska Kraljevska Akademija, 1898 (Beograd : Državna štamparija Kraljevine Srbije) Физички опис [4], 288 стр. ; 23 cm. Напомене Napomene i bibliografske beleške uz tekst. Предметне одреднице Dubrovnik -- Istorija -- 1365-1482 Povez rašiven, iskrzano spolja, unutra vrlo dobro, za povezivanje i koričenje..
Domaci izvori za srpsku istoriju Uredio: Ivan Pavlovic Glasnik uvenog drustva Srbije 1877 Tekstovi su na crkvenoslovenskom Mek povez, strana 292 Spolja kao na fotografijama, sve stranice na broju, ima obelezavnja i podvlacenja sa drvenom crevenom olovkom, razdvaja se po tabacima, za vise informacija odgovaram na pitanja.
Izdavač: Izdavačko i knjižarsko preduzeće Gece Kona, Beograd Autor: Milorad Divjak Godina izdanja: 1936 Povez: tvrd Broj strana: 376 Nekoliko flekica na dva lista (slika), odlično očuvana. Retko u ponudi. Roman govori o prvom momku koji, na opšte zaprepašćenje, počinje da automobilom juri Beogradom 50 km na sat i da od učmale kasabe podiže prašinu velegrada, koja će kasnije biti nastavljena beogradskim fantomom, ludim Đoletom i drugim urbanim legendama beogradskog asfalta. (K-60)
ЉУБИША ЈОЦИЋ У ЗЕМЉИ АРАСТРАТА НОЛИТ БЕОГРАД 1955 САВРЕМЕНА ПРОЗА Пажња !!! ДВЕ посвете писца ИСТОМ посветиоцу - Николи Дреновцу, у ДВЕ различите године - 1963. и 1964! Просто невероватно, што говори о раблеовском духу надреалисте Љубише Јоцића! Још никоме није пало на памет да напише ДВЕ посвете ИСТОМ аутору у ЈЕДНОЈ књизи и у две различите године !!!!!!!!!! Како ли је то само ИЗВЕО !!!! Велики књижевни раритет !!!! За библиофиле !!!!!!!!! (Михајло Грушић) .............................................................. Брош Ћирилица 25О страница За своје године ОДЛИЧАН примерак књиге!!!!
Ivan Mažuranić ekstra retko inostrano izdanje Наслов Смрт Смаил-Аге Ченгијића / Иван Мажуранић ; уредио и предговор написао Љубо Перковић Врста грађе поезија Језик српски Година 1918 Издавање и производња Женева : Библиотека југословенске књижевности, 1918 Физички опис 58, II стр., [1] лист са сликом аутора ; 23 cm Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. avgust 1814. – Zagreb, 4. avgust 1890.) je bio hrvatski pesnik, lingvista i političar. Obavljao je dužnost bana Hrvatske i Slavonije od 1873. do 1880. godine. Biografija[uredi] Ivan Mažuranić je najznačajnija kreativna ličnost Hrvatskog narodnog preporoda (pesnik, lingvista, hrvatski ban). Potiče iz imućne građansko-težačke, poljoprivredno-vinogradarske familije u Novom Vinodolskom. Potomci Ivanovi su ugledni, obrazovani pojedinci, a najpoznatija je njegova unuka Ivana Brlić-Mažuranić hrvatska književnica.[1] Rodio se u hrvatskom primorju, u `Novom`. Gimnaziju je završio u Rijeci, gde je dobro naučio mađarski jezik. Slušao je u Mađarskoj filozofiju, pa se 1836. godine vratio u Hrvatsku. Okončao je pravne nauke u Zagrebu, i kasnije stekao doktorat. Otvorio je advokatsku kancelariju u Gornjem Karlovcu i uključio se u javni život. U Zagrebu je 1835. godine prišao Gajevom narodnom pokretu. Bio je jedan od njegovih najvatrenijih pristalica. U Gajevoj `Danici`[2] je iste godine objavio svoj prvenac, `Odu` Ljudevitu Gaju. Radio je tokom 1841. godine na `Nemačko-ilirskom rječniku`. Pisao je političke članke u novinama: `Narodne novine` i `Slovenski jug`. Revolucionarne 1848. godine postao je član Hrvatsko-slovenske deputacije koja je trebalo da ide u Beč da radi na uređenju austrijske države. Između 1850-1860. godine bio je glavni odvetnik za Hrvatsku i Slavoniju i potom i državni savetnik. Kada je grof Ivan postao državni pouzdanik, radio je od 1861. godine na poravnanju Hrvata i Mađara. Tada je on zastupnik Izbornog sreza Vinodolskog. Imenovan je prvog hrvatskog kancelara[3], a pošto je poravnanje obavljeno ukinuta je Dvorka kancelarija. Od tada se okrenuo sasvim politici, i postao predsednik Zemaljskog sabora u Zagrebu. Imenovan je septembra 1873. godine za hrvatskog bana[4], i na tom položaju proveo do 1880. godine. Bilo je to njegovo vladanje (`bana pučanina`[5]) na veliku štetu Srba i pravoslavlja u Hrvatskoj i Slavoniji. Kao režimski čovek uz pomoć represivnog državnog aparata je žestoko progonio srpsku ćirilicu, srpsko ime i srpsku zastavu,[6], pretvorivši se od narodnjaka, u bezdušnog šovinistu. Nije dozvoljavao da se u hrvatskom saboru pominje ništa srpsko, a onoga ko bi to prekršio nazivao je `izdajicom`.[7] U „Danici“ je, od samog početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pesnika, a kao čovek neobično uman, temeljnog obrazovanja i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih intencija i nijansi. I Mažuranić se ozbiljno spremao za svoje veliko delo. Od prvih stihova (Vinodolski dolče, da si zdravo!) koje piše 16-godišnji đak riječke gimnazije kao pozdrav svome zavičaju, do dopune Gundulićeva „Osmana“ (1844), dug je i strm put; ali u trenutku kad se latio toga posla, on je taj put već svladao: i razjašnjenje metričkih problema vezanih za hrvatski jezični izraz, i vergilijanski ep s iskustvom koje iz njega proizlazi, a tiče se odnosa istorije i poezije. Kao lingvista, ostvario je prvi moderan hrvatski rečnik: zajedno s Josipom Užarevićem, sastavio je delo od 40.000 reči u kom je, osim apsorpcije starijeg nazivlja iz rečnika Mikalje i Stullija, skovao hrvatsko pojmovlje za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku. Njegov pesnički ugled bio je u to doba već tako nepreporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pevanje Gundulićeva velikog epa. Tri pesnika probala su se u tom poslu pre njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan koji se nije potpisao; posle njega niko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažuranića: toliko se njegova dopuna stopila s celinom Gundulićevog dela. Uspeh je i u javnosti bio toliki da ga je, karlovačkog advokata, šurjak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah “Iskra” napiše nešto novo. To novo bio je spev “Smrt Smail-age Čengića” (1846), koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Kačić i Gundulić: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićeva epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz. U svome danas već klasičnom delu, jednom od najblistavijih, najmoćnijih umetnina hrvatske reči, opevao je stvarni događaj, ali ga je on, ne držeći se svih istorijskih činjenica (esencijalno, radi se o moralno dvojnom provincijalnom događaju-ubistvu lokalnoga tiranina na pretvorno-mučki način), pesnički toliko preradio, i produbio, da se u njemu jedan pojedinačni slučaj uzdiže do opšte, univerzalne ideje, misli-vodilje celog našeg preporodnog pokreta: ideje slobode i pravde. Nakon objavljivanja epa, nije zatim ništa uradio za sledeće 34 godine (1880). U antologiji hrvatskog pesništva iz 1892. godine izašla je njegova oda `Grofu Janku Draškoviću`.[8] Grof Ivan Mažuranić je umro 1890. godine u Zagrebu.[9]