Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 7309 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
800 din - 999 din
Srpskohrvatski/Хрватскосрпски ALMANAH za godinu 1911 Štampano u Državnoj štampariji, Beograd, 1911. Meki povez Broj strana: 167 Format: 23x19 cm STANJE: Korice pohabane i prljave, na prednjima naslov ispisan rukom i preškraban potpis. Na predstrani pečat i potpis. Listovi ispadaju iz poveza. Na otprilike četrvrtini knjige tekst obeležavan i podvlačen olovkom (slika). Bočne strane iskrzane i uprljane, na jednom mestu trag tinte.
Jeanne d`Arc et son temps Jeanne d`Arc et son temps. Commémoration du Vme centenaire de la réhabilitation de Jeanne d`Arc 1456-1956 by Tissot, Bernard - a.o Jovanka Orleanka i njeno vreme . Obeležavanje 5 . stogodišnjice rehabilitacije Jovanke Orleankinje 1456-1956. Tisot Bernard Tekst na francuskom jeziku Hotel de Rohn Archves Nationales Paris 1956 strana 80 + 32 table sa slikama Meki povez , blage fleke na koricama ostalo dobro očuvano 11.02.2022
Das Versicherungswesen - Prof. Dr. Paul Moldenhauer (1917.) Izdavač: Sammlung Göschen Godina: 1917 Broj strana: 148 Povez: meki Biblioteka: Sammlung Göschen Ocena: 3+. Vidi slike. Skladište: 4780/II Težina: 150 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2021. godine. 21-50 gr-85 dinara 51-100 gr - 92 dinara 101-250 gr - 102 dinara 251-500 gr – 133 dinara 501-1000gr - 144 dinara 1001-2000 gr - 175 dinara Za tiskovine mase preko 2000 g uz zaključen ugovor, na svakih 1000 g ili deo od 1000 g 15,00 +60,00 za celu pošiljku U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija
Neue Lebensmärchen - Alfred Friedmann Izdavač: Wien, Hugo Engel o.J. um 1890. Godina: 1885-1890? Broj strana: 216 Povez: tvrdi Biblioteka: Bibliothek für Ost und West. Band 8 Ocena: 3+. Vidi slike. Skladište: 4780/II Težina: 250 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2021. godine. 21-50 gr-85 dinara 51-100 gr - 92 dinara 101-250 gr - 102 dinara 251-500 gr – 133 dinara 501-1000gr - 144 dinara 1001-2000 gr - 175 dinara Za tiskovine mase preko 2000 g uz zaključen ugovor, na svakih 1000 g ili deo od 1000 g 15,00 +60,00 za celu pošiljku U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija
Služavkin sin : 1849-1871 / Johan August Strindberg ; [preveo Stevan Milović] tehnička oprema Pavle Bihalji (Pavle Bihali, Bihaly) Biblioteka Zenit 294 str. ; 20 cm Nolit Beograd 1939. retko izdanje mek povez sa omotačem omot: Pavle Bihaly, fotomontaža iz kraja 30-ih godina. Bihaly je radio i fotomontaže u časopisu Nova Literatura a 1928. godine je bratom Otom Merinom Bihalyem osnovao časopis Nova literatura i izdavačku kuću Nolit. Izdavali su knjige Jacka Londona, Maksima Gorkog, Remarqua, Heinricha Manna, Sinclaira Lewisa, Johna Steinbecka, Isaka Babelja... naslove koje je ondašnja cenzura često uzimala za provokativno ljevičarske i često zabranjivala. Omot je zacepljen pogledati slike!
Dr RADOŠ SMILJKOVIĆ NASILJE I POLITIKA BMG BEOGRAD 1997 a) POLITIČKO NASILJE b) MEĐUNARODNI ODNOSI - VELIKE SILE c) DRUŠTVENA KRIZA - JUGOSLAVIJA d) INTELEKTUALCI - POLITIKA ........................................................... Pažnja !!! POSVETA AUTORA datirana 29.12.1997. !!!!!!!! TVRDE KORICE OMOT ŠIVEN POVEZ OBELEŽIVAČ STRANA 219 STRANA ODLIČNO !!!!!!!!!!!!
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Francis Carco (rođen François Carcopino-Tusoli) (1886–1958) bio je francuski pisac, rođen u Nouméi, Nova Kaledonija. Bio je pjesnik, pripadnik škole Fantaisiste, romanopisac, dramaturg i likovni kritičar za L`Homme libre i Gil Blas. Tijekom Prvog svjetskog rata postao je pilot zrakoplovstva u Étampesu, nakon što je studirao u tamošnjoj školi zrakoplovstva. Njegova su djela slikovita, slikaju kao i ulični život Montmartrea, a često su napisana u pariškom argotu. Zvali su ga `romancier des apaches`. Njegovi memoari, The Last Bohemia: From Montmartre to Latin Quarter,[1] sadrže reminiscencije na boemski život u Parizu tijekom ranih godina 20. stoljeća. U veljači 1915. imao je aferu s spisateljicom kratkih priča Katherine Mansfield. Narator Raoul Duquette njezine priče Je ne parle pas français (koji ima ciničan stav prema ljubavi i seksu) dijelom se temelji na njemu, a njezina priča Indiskretno putovanje temelji se na njenom putovanju kroz ratnu zonu kako bi provela četiri noći s desetnikom Francisom Carcom u blizini Graya. Sačuvala je kao uspomenu na njega lažno pismo `Julie Boiffard` s molbom da posjeti (koje se sada čuva u knjižnici Turnbull). Također je napisala pismo svom suprugu iz Carcovog pariškog stana 8/9 svibnja 1915....
МИЛОСЛАВ САМАРЏИЋ БОРБЕ ЧЕТНИКА ПРОТИВ НЕМАЦА И УСТАША 1941-1945 ДРУГИ ДЕО ПОГЛЕДИ КРАГУЈЕВАЦ 2006 а) МИХАИЛОВИЋ ДРАЖА (1893-1946 б) ЧЕТНИЧКИ ПОКРЕТ 1941-1945 ц) ДРУГИ СВЕТСКИ РАТ 1939-1945 - ЈУГОСЛАВИЈА ........................................................ СЛИКЕ БРОШ ЋИРИЛИЦА 302 СТРАНЕ НЕКОРИШЋЕНО
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Doctrine de Confucius ou Les quatre livres de philosophie morale et politique de la Chine Konfucijeva doktrina ili Četiri knjige moralne i političke filozofije Kine Kung Fu Ce ili latinizovano Konfucije,[1] Konfučije (kin. 孔子,[2] oko 28. septembra 551. p. n. e. – 4. marta 479. p. n. e.)[3][4] je bio kineski filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala veoma značajna širom istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj istoriji. Najznačajniji je njegov etički sistem vrednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom celog feudalnog perioda. Sa razvojem feudalizma tokom Han dinastije u Kini njegova je filozofija instrumentalizovana u cilju učvršćivanja carske vlasti. Konfučijeva filozofija, poznata kao konfučijanstvo, naglašava lični i vladin moral, ispravnost društvenih odnosa, pravdu i iskrenost. Njegovi sledbenici su se uspešno nadmetali sa mnogim drugim školama tokom ere Sto škola mišljenja, ali su bili potisnuti u korist legalista tokom dinastije Ćin. Posle pobede Hana nad Čuima nakon kolapsa dinastije Đin, Konfučijeva učenja su dobila zvaničnu podršku i bila su dalje razvijena u sistem poznat na Zapadu kao neokonfučijanizam, i kasnije novi konfučijanizam. Postoje tvrdnje da je Konfučije bio homoseksualac, te da se homoseksualnost u to vreme u Kini smatrala normalnim.[traži se izvor] Konfučiju se tradicionalno pripisuju zasluge za pisanje ili dopunu mnogih kineskih klasičnih tekstova uključujući svih Pet klasika, mada su moderni naučnici uglavnom uzdržani pri pripisivanju konkretnih tvrdnji samom Konfučiju. Aforizmi o njegovim učenjima su kompilovani u Razgovorima, mada je to urađeno mnogo godina nakon njegove smrti. Konfučijevi principi imaju mnogo zajedničkog sa kineskom tradicijom i verovanjima. On je zagovarao snažnu porodičnu lojalnost, poštovanje predaka, poštovanje starijih osoba od strane njihove dece, muževa od strane njihovih žena, preporučujući porodicu kao bazu za idealno vladanje. On je podržao dobro poznati princip „Ne čini drugima ono što ne želiš da bude učinjeno tebi”, kao zlatno pravilo. On je takođe tradicionalno božanstvo u daoizmu. Tokom istorije, Konfučije se široko smatran jednim od najvažnijih i najuticajnih pojedinaca koji su uticali na živote čovečanstva. Njegovo učenje i filozofija u velikoj meri su uticali na ljude širom sveta i još uvek su prisutni u današnjem društvu U Kini Konfučije se obično naziva: Učitelj Kung (孔子, pinjin: Kǒng Zǐ, srp. Kung C’; ili 孔夫子, pinjin: Kǒng Fū Zǐ, srp. Kung Fu C’). Njegovo je prezime bilo Kung (孔, pinjin: Kǒng), lično ime Ćiju (丘, pinjin: Qiū, bukv. breg), a nadimak Džung-ni (仲尼, pinjin: Zhòngní).[8][9] Neka od Konfučijevih posthumnih imena su: Vrhovni učitelj i mudrac (至聖先師, pinjin: Zhìshèng xiānshī), Gospodar propagator kulture, vrhovni mudrac i veliki ostvaritelj (大成至聖文宣王, pinjin: Dàchéng zhìshèng wénxuān wáng) i Uzorni učitelj deset hiljada generacija (万世师表, pinjin: Wànshì shībiǎo) Srpska transkripcija Konfučije ili Konfucije potiče od latinske transkripcije Confucius koju su načinili jezuiti u XVI veku. Biografija Prema tradicionalnom verovanju, Konfučije je rođen 28. septembra 551. godine pre nove ere, u mestu Ći-fu (曲阜, pinjin: Qūfù) u državi Lu (鲁, pinjin: Lǔ), u današnjoj provinciji Šandung.[3][10] Konfučijev otac, general Šu-lijang H’ (叔梁纥, pinjin: Shūliáng Hé) bio je poreklom iz plemićke porodice države Sung, koja se po padu države Sung u vreme Konfučijevog oca preselila u državu Lu.[11][12][13][14] General Šu-lijang je imao 66 godina kada se Konfučije rodio, a njegova majka samo petnaest. Ovaj brak nije bio u skladu sa ritualnim propisima tog vremena, po kojima muškarac stariji od 63 godine nije više smeo da stupi u brak. Kada mu je otac umro, Konfučiju je bilo samo tri godine i samohrana majka ga je odgajila u siromaštvu. Konfučije se u devetnaestoj godini oženio sa Ći Guan-š’ (亓官氏, pinjin: Qí Guānshì) i dobio sina kome je dao ime Li (鲤, pinjin: Lǐ, bukv. šaran) a nadimak Bo-ji (伯鱼, pinjin: Bóyú). Radio je kao činovnik u državi Lu, kao nadzornik kraljevskog blaga i kao nadzornik skladišta kraljevske robe, a proveo je neko vreme i na mestu ministra pravde, tj. vrhovnog sudije države Lu. Mesto ministra napustio je zbog neslaganja sa vladarem, i zbog toga kasnije nije mogao ponovo da napreduje u državnoj službi. U pedesetoj godini, zbog dvorskih spletki napušta u potpunosti državnu službu i kreće na putovanje po kineskim državama, podučavajući i obične ljude i vladare. Pred kraj života, vratio se u državu Lu, gde je nastavio da podučava mnogobrojne učenike. Umro je u 73. godini, 4. marta 479. godine pre nove ere.
KOKTELI KORAK PO KORAK EVRO GIUNTI BEOGRAD 2011 E d i c i j a Recepti zlata vredni Prevod sa italijanskog MAJA SOKOLOVSKI .......................................................... FOTOGRAFIJE U BOJI BROŠ LATINICA 62 STRANE NEKORIŠĆENO GARANCIJA PERFEKT Ekstra!!!!!!!!!!!!
ВАРНАВА ПАТРИЈАРХ СРПСКИ ТРИЈУМФ ПРАВОСЛАВЉА НОВА ИСКРА БЕОГРАД 2010 а) СРПСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА - ИСТОРИЈА СРПСКА ПРАВОСЛАВНА ЦРКВА У ПРОШЛОСТИ И САДАШЊОСТИ ЊЕНА УЛОГА И ЗНАЧАЈ У ИСТОРИЈИ НАШЕГ НАРОДА БЕСЕДА ЊЕГОВЕ СВЕТОСТИ ПАТРИЈАРХА СРПСКОГ ВАРНАВЕ којим је отворио прво заседање патријаршијског савета у Сремским Карловцима на дан 29/16 маја 1934. године! ....................................................... ФОТОТИПСКО ИЗДАЊЕ из 1935. године БРОШ ЋИРИЛИЦА 52 СТРАНЕ НЕКОРИШЋЕНО НЕОТВОРЕНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ Екстра **************
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Salomon Reinach - Orfeus : historia general de las religiones Salomon Reinach (29. kolovoza 1858. - 4. studenog 1932.) bio je francuski arheolog, vjerski povjesničar i bio je glavna figura u francusko-židovskom establišmentu kasnog devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća. Bio je potpredsjednik najvažnije suvremene židovske organizacije Alliance Israelite Universelle i osnivač Židovske kolonijalne udruge Brat Josepha Reinacha i Théodore Reinacha, rođen je u St Germain-en-Layeu i školovao se na École normale supérieure prije nego što se pridružio francuskoj školi u Ateni 1879. Napravio je vrijedna arheološka otkrića u Myrini kod Smirne 1880–82. u Cymeu 1881., na Thasosu, Imbrosu i Lesbosu (1882.), u Kartagi i Meninxu (1883.–84.), u Odesi (1893.) i drugdje. Dobio je počasti od glavnih učenih društava Europe. Godine 1887. dobio je posao u Nacionalnom muzeju starina u Saint-Germain-en-Layeu; 1893. postaje pomoćnik kustosa, a 1902. kustos narodnih muzeja. Godine 1903. postao je zajednički urednik `Revue archéologique`, a iste godine i časnik Legije časti. Predavanja koja je držao o umjetnosti na École du Louvre 1902-3. objavio je pod naslovom `Apollo: histoire générale des arts plastiques professée en 1902-1903 à l`École du Louvre`. Oni su prevedeni na većinu europskih jezika i postali standardni priručnik na tu temu. Publikacije Reinachovo prvo objavljeno djelo bio je prijevod `Eseja o slobodnoj volji` Arthura Schopenhauera (`Essai sur le libre arbitre`, 1877.), koji je doživio mnoga izdanja. Njegov `Manuel de philologie classique` (1880-1884) okrunilo je francusko udruženje za proučavanje grčkog jezika; njegov `Grammaire latine` (1886.) dobio je nagradu Društva srednjeg obrazovanja; `La Nécropole de Myrina` (1887.), napisanu s Edmondom Pottierom, i `Antiquités nationales` okrunila je Akademija natpisa. Sastavio je važan `Répertoire de la statuaire grecque et romaine` (3 sveska, 1897–98); također `Répertoire de peintures du Moyen âge et de la Renaissance 1280-1580` (1905. itd.); `Répertoire des vases peints grecs et étrusques` (1900). Godine 1905. započeo je svoje `Cultes, mythes et religions`; a 1909. objavio je opću skicu povijesti religija pod naslovom `Orfej; histoire générale des religions` (prevedeno na engleski i objavljeno kao `Orfej, opća povijest religija`). Također je s engleskog preveo `History of the Inquisition` HC Lea kao `Histoire de l`Inquisition au Moyen-âge`. Godine 1936. objavljena je njegova ažurirana bibliografija — `Bibliographie de Salomon Reinach`.[2] Rečeno je da njegova bibliografija ima 262 stranice i uključuje više od devedeset opsežnih radova i najmanje sedam tisuća članaka. (Curtis, 2003.) [3] Mitističke teorije Reinach se navodi kao zagovornik teorije o mitu o Kristu. Međutim, nije poricao mogućnost povijesnog Isusa. Reinach je citiran kako je rekao: `Nemoguće je utvrditi povijesnog Isusa, što ne znači da nije postojao, već samo da ne možemo ništa pozitivno potvrditi o njemu.`[4] Reinach je bio kritičan prema Isusovoj muci za koju je smatrao da je mit temeljen na već postojećim poganskim legendama.[5][6] Reinach je podržavao mitističko istraživanje Williama Benjamina Smitha. U vezi sa Smithovim Ecce Deusom, napisao je: `Pročitao sam ovu sjajnu knjigu od korica do korica. To je vlasništvo zauvijek. Autor možda neće doživjeti da je vidi, ali će je pročitati bezbrojne i rasvijetliti milijune .`[7] Racionalistički pisac Joseph McCabe napisao je da je Reinach bio „jedan od vodećih francuskih autoriteta u znanosti o religiji, iz koje uklanja sve nadnaravne elemente....
Istorija filozofije 1 - 2 Aleksandrova, Bihovskog, Mitina, Judina Kultura Beograd 1948 / 1949. TvrdI povez strana 510 + 482 , ilistrovano , potpis bivšeg vlasnika ostalo dobro očuvano 1. Filozofija antičkog i feudalnog društva 2. Filozofija XV-XVIII veka Taga: Aleksandrova Bihovski Mitina Judina filozofija 20.02.2022