Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 1518 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
700 din - 949 din
Izdaje - Zavod za udžbenike Beograd Roman Vile beogradske Marije Ivanić tematski je zanimljiva i žanrovski neobična knjiga. Svojom temom ovaj roman fokusira savremeni beogradski život, ali vilinska imaginacija pripovedača raslojava priču, vodeći je u paralelne svetove i davna vremena. Pripovedačku svežinu daje priči i kontrast u kojem se gradsko sivilo i konvencije svakidašnjeg života naizgled obične porodice prelamaju u čarobnom svetu i na vodama vilajeta beogradskog. Stanje kao na slikama Tvrd povez 134.strana
Broj strana: 239 Pismo: Ćirilica Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2022. Izdavač: Ukronija Mi je stravična slika budućeg sveta, u spoju tehničke civilizacije sa birokratskom diktaturom, svodi ljudsku ličnost na nulu. Neobčan kao vizija i kao tekst, roman je imao isto tako neobičnu sudbinu: napisan u emigraciji, između 1922. i 1924. godine, nikad se nije pojavio u svom originalnom tekstu, već postoje samo njegovi prevodi na svetske jezike. Za zamjatinom su krenuli Haksli, Orvel i drugi i već zbog tog istorijskog interesa MI je knjiga koju treba čitati; ona u svom rodu predstavlja klasično delo.
Mirko Kovač - Rane Luke Meštrevića Srpska književna zadruga, SKZ, Beograd, 1980 185 str. tvrdi povez stanje: vrlo dobro, posveta na predlistu. - Rane Luke Mestrevica - Akim, Kukin, Zandarm - Tripo Djapic, Teskas - Slike iz porodicnog albuma Mestrevic - Zivotopis Malvine Trifkovic
„Sandinista“ je nova zbirka poezije Dragana Boškovića koja se sastoji od 3 poeme ( Special price ): Slovenija , Dalje i Le bandiere nere . U trenutku kada književnost umire u pesniku, tekst postaje simbolička matica smrti, „prekrasno lice gubitka”, kako bi rekla Kristeva. I dok se na koži prepoznaju „olovne mrlje”, „neka mala slova, reči, lezije”, otkrivajući se u gestovima, nagoveštena večitom mimikrijom znaka – smrt književnosti još uvek nije strašna. (Slovenija) „Dalje“ je jedan oblik simboličke mere koja se konstantno pomera, raste, transformišući iskustvo teksta u iskustvo supstancijalne krize. Jer, ako je ono najgore što nam se može dogoditi manje od onoga što možemo podneti, najgore se, dakle, uvek dešava. Poema Dalje je ekscesni čin objave, granično mesto vidljivosti događaja koji nikada nije upravo ono što smo kadri da podnesemo. (Dalje) Moguće je moliti se i biti glas ništavila, biti izgubljen i pisati za neki budući vek, moguće je, naposletku, predvoditi „vojsku mrtvih na speedu” i istovremeno šaputati Gospi, „utrobi njenoj što leprša”. Postoji nešto programsko, manifestno, u poemi „Le bandiere nere“, a što zapravo, u čitavom „Sandinisti“ odjekuje kao smrtnosno jevanđelje, nadzemaljski a ljudski znak, neka čudna uteha, poslednja milost. (Le bandiere nere). Dragan Bošković je već stvorio stih koji je revolucija i samom sebi kontrarevolucija. (Iz pogovora „Najdalje“ Aleksandre Sekulić) Dragan Bošković (1970) srpski je pesnik, teoretičar književnosti i redovni profesor Filološko-umetničkog fakulteta u Kragujevcu. Urednik je naučnog časopisa „Nasleđe“ i monografske biblioteke „Crvena linija“ (FILUM, Kragujevac). Dobitnik je više pesničkih nagrada i poezija mu je prevođena na poljski, ukrajinski, češki, slovenački, španski i japanski jezik. Živi u Beogradu, radi u Kragujevcu.
Izbor iz poezije Postoje pesnici od kojih se nikada nećemo i ne možemo odvojiti. Takav je trag ostavio za sobom Ivan V. Lalić (1931–1996), jedan od najvećih srpskih pesnika. U Lalićevoj poeziji nailazimo na antičke mitove, stare italijanske pesničke forme, vizantijsko i nacionalno nasleđe, intimu i kanonske stihove. Lalić spada u najprevođenije srpske autore jer je razumljiv na brojnim jezicima ovog sveta. Izbor dela Glas koji peva u vrtovima donosi svu njegovu veličinu, pokazuje raskoš formi i otkriva sve vrednosti koje isijavaju iz poetskog jezgra srpskog jezika i srži različitih kultura, od nacionalne do vizantijske i mediteranske.
Broj strana: 125 Pismo: Latinica Povez: Tvrd Format: 21 cm Godina izdanja: 2020. Smeštena negde između sredine šesnaestog i početka sedamnaestog veka, Gogoljeva epska priča prati krvavu kozačku pobunu protiv Poljaka koju su predvodili smeli Taras Buljba i njegova dva sina. Mlađi, Andrija, zaljubljuje se u poljsku plemkinju i, nakon što se pridružio garnizonu poljskog grada pod opsadom Kozaka, otac ga hvata i strelja.
Izbor iz poezije Postoje pesnici od kojih se nikada nećemo i ne možemo odvojiti. Takav je trag ostavio za sobom Ivan V. Lalić (1931–1996), jedan od najvećih srpskih pesnika. U Lalićevoj poeziji nailazimo na antičke mitove, stare italijanske pesničke forme, vizantijsko i nacionalno nasleđe, intimu i kanonske stihove. Lalić spada u najprevođenije srpske autore jer je razumljiv na brojnim jezicima ovog sveta. Izbor dela Glas koji peva u vrtovima donosi svu njegovu veličinu, pokazuje raskoš formi i otkriva sve vrednosti koje isijavaju iz poetskog jezgra srpskog jezika i srži različitih kultura, od nacionalne do vizantijske i mediteranske.
Knjiga je dobro očuvana. ,,Autor : Eliezer Papo Izdavač : AGORA „Sasvim prikladno naslovljene, Nesabrane priče sastavljene su od raznorodne građe koja obuhvata žanrove koji variraju u rasponu od autobiografskih zapisa i anegdota, kratkih eseja na biblijsko-jevrejske teme i opise jevrejskih praznika, biografskih crtica o autoru dragim i značajnim ljudima, deseteračkih prevoda biblijskih knjiga, esejističkih analiza ladino poslovica i njihovog poređenja sa južnoslovenskim izrekama, do analize sevdalinki i nekoliko autorskih pesmica u desetercu. Vezivno tkivo koje objedinjuje ove heterogene pripovedne sadržaje i forme predstavlja, s jedne strane, živahan i vedar duh samog autora koji čitavoj ovoj građi daje anegdotsku i humornu notu, kao i tematika koja se u dobroj meri oslanja na sarajevsko i jugoslovensko jevrejsko iskustvo. Tako, Papo o sebi govori ne samo kao o Jevrejinu, nego i kao o „Sarajliji, Bosancu i Jugoslovenu”, kojim se, paradoksalno, smatra bez obzira na nestanak te zemlje i svoje preseljenje u Izrael, a ta kompleksnost i slojevitost autorovog identiteta daje specifičnu draž u ovoj knjizi.” Aleksandar Pavlović „Smisao ovakve nesabranosti ipak se najbolje može sagledati u pesmi: Jel Sarajvo đe je nekad bilo, ili: odvjet jednom muhadžeru. Lirski subjekat, izmaknut iz vremena i prostora koji beleži, svedoči (pisanim) tekstom o onome što je prevashodno i u njegovom životu i u njegovom nasleđu bilo bitno obeleženo usmenošću. Ponavljajući obrazac nastanka usmene Tore, autor zapisuje da bi sačuvao. Na stilskom planu to je ironijsko poigravanje s pomodnom nekanoničnošću i teško da bi postmoderna praksa koju živimo bila u mogućnosti da izrodi ikakav sabraniji kanon od ovoga. (...) Vratimo li se Deridinom razumevanju khôra-e, razumećemo kako je moguće pisati prošlost, sadašnjost i verovatno budućnost, žargonom, dijalektom, desetercem i nevezanim proznim izrazom, a ipak pisati/govoriti konsekventno i s radošću pisanja/govorenja.” Gordana Todorić * Eliezer Papo (1969, Sarajevo) profesor je sefardske književnosti na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu, redovni član Izraelske nacionalne akademije za Ladino i dopisni član Španske kraljevske akademije. Dosad je objavio jedan istorijski roman – Sarajevska megila: skica za portret jednog svijeta u trinaest poteza (2001), koji se našao u užem izboru za Ninovu nagradu, i dve zbirke priča: Sefardske priče (2000) i Časovničar i sačasnici: zbirka postistorijskih priča, s domaćim zadacima, podijeljena u pet časova i četiri odmora (2007).``